beats by dre cheap

PROMOCIJA KNJIGE (4.dio)

Treči promotor, profesor Dr. Salih Fočo

Uvaženi Hakija, dragi profesore, poštovane dame i gospodo želim da Vas pozdravim i poselamim i prije svega da kažem da mi je veliko zadovoljstvo i čast da mogu govoriti o ovako značajnom djelu koje se pojavilo krajem 2009. odnosno 2010. godne. Takodje zelim pozdraviti Ševalu ( supruga autora knjige o.p. HP) koja je bila naveća žrtva ove knjige, trebalo je Hakiju, kao velikog tersa, trpiti sve ove godine dok je radio ovu knjigu.( Našalio se  Dr. Fočo o.p. HP)

Moram reći da je jako teško predstaviti knjigu koja u sebi sadrži oko 700 pisanih stranica sa bezbroj argumenata i dokumenata, sa mnogobrojnim izvorima i bez obzira odakle knjigu počeli da čitate vi ćete zapravo zastati i imati šta spoznati. Knjiga je tako pisana da, ustvari možemo pratiti, ako uzmete Ilirski period, srednjovjekovnu Bosnu, Osmanski period, novovjekovne faze pa sve do najnovijih zbivanja, ili bismo mogli reći današnjih rasprava i nedoumica koje nose intelektualci sa sobom, zapravo kao da ste tek počeli čitati knjigu a vratićete se na pregledanje čitavo jedno poglavlje. Moram kazati da je stil kojim je knjiga pisana tako pitak i čitak da me je Hakija nekoliko puta pitao jesam li pročitao knjigu, ja sam mu prećutkivao a u stvari nekoliko puta sam je čitao jer jednostavno ne mozete prestati da to čitate. Radi se stalno o novim činjenicama i spoznajama koje vas vuku, radoznalo, da vidite šta se dalje zbivalo, kako su se stvari odvijale.

Profesor Filipović je rekao u svojoj recenziji da se radi o interpetativnoj studiji, da se Hakija rukovodi meritornim istoričarima i izvorima do kojih mnogi drže da su njihove analize i podaci tačni. Pokazuje i citavu jednu genealogiju zabluda koje kod nas vladaju i koje ne samo da su nam donosili sa strane nego, čini mi se i najveći dio intelektualnih slojeva u Bosni i Hercegovini koji su stoljećima egzistirali i ostvarivali se.

 Moram reći da knjiga polazi od Ilirskog perioda u najranijoj fazi i nosi u pravom smislu jedan naslov: to je etnogeneza i rekao sam da završava sa naj novijim razdobljem i ovo napominjem iz razloga što ovakva djela pisu instituti. A, zapravo, hrabrost je da se upusti jedan čovjek sam. Kod nas instituti služe da više smetaju nego da doprinesu da razotkriju istinu a stvaraoci su ovako nevidljivi ljudi koji žrtvuju sebe, žrtvuju svoju familiju, na neki način žrtvuju svoju profesiju da bi pokazali odakle smo, ko smo, da pokažu našu etnogenezu, da pokažu odvažnost i hrabrost nauke i šta ona sa sobom nosi.

Pogotovo treba imati u vidu da knjiga i djelo dolazi, bez obzira na ovu formalnu obrazovanost, od izuzetno eminentnog autora koji je jako dobro, kao što je profesor Filipović primjetio, obrazovan i prirodnim i društvenim naukama. Njegova sama profesionalna sudbina govori o sudbini i historiji Bosne. Skoro možete preslikati na jednom malom isječku vidite kros šta sve prolazi čovjek da bi pokazao, da je pošten čovjek što je najteže u našim uvjetima. 

Upravo je Hakijina prednost što je, pored ostalog obrazovanja i geodeta. Poznavao je ne samo geografiju nego i etnografiju, topografiju Bosne, zapravo sve te pojmove i to smjestio u prostor, naroda, historije, kulture, tradicije od elemenata koji su jako važni i rekao bih smjestio u sudbinu i prostor u kome se sam našao u dilemama koje su velike. Kad kažem da su dileme velike sam autor priznaje na jednom mjestu da je o sadržajima knjige razmišljao 40 godina. Knjiga nije nastala za godinu ili dvije nego 44 koliko sam ja izračunao od kako je on spomenuo da se bavio ovim fenomenom.

Dugo smo razgovarali i sjećam se 90-tih godina o problemu i fenomenu koji je danas ovako plastično i lijepo izložen i konačno dobio jedan oblik javnosti. Mnogo toga je ostalo što Hakija nije uspio prezentirati i pokazati. U čemu je taj najveći doprinos ove knjige ‘’O etnogenezi Bošnjana’’ Bosne i Bosnjaka, upravo u onom što još uvjek nemamo odgovor, a čini mi se da Hakijina knjiga je prevaga jezička, da konačno dobijemo jednu jasnu sliku ko smo to mi.

Ako se sjećate, kad se 90-tih godina u naj oštrijoj formi postavljalo pitanje nacionalnog entiteta Bosne i identiteta muslimana, tada smo se tako određivali, pojavile su se dvije dominantne i eminentne intelektualne struje na tom fenomenu. Jednu je predvodio profesor Filipović i rahmetli Adil Zulfikarpašić koji su smatrali da Bosna i Hercegovina ima svoj autohtoni narod i da se on zove Bošnjanin od. Bošnjaci i da se konačno narod mora identificirati sa teritorijom i sa svojom državom. I bila je jedna druga intelektualna grupa koja do danas rabi temu da smo mi Muslimani, da je glavna bit naš entitet vjerski, koji je predvodio rahmetli Rizvić, Alija Isaković i pragmatička politika koja je to prihvatila i praktički zatekla nas da ne znamo stvarne temelje odbrane Bosne i Hercegovine, kako je braniti, sa kojim temeljnim karakteristikama. Pred tim izazovom mi smo 90-tih godina jako puno raspravljali, moram biti iskren da ni ja nisam puno svatio profesora Filipovića i Adila Zulfikarpašića, bez obzira što se u posljednje vrijeme objavilo nekoliko izuzetno vrijednih knjiga, koje vrijedi spomenuti, koje konačno razotkrivaju samu bit našeg problema u kome se nalazimo a to je: profesora Filipovića ‘’ Duhovna istorija Bosne’’ u četri toma, zatim ‘’Ko smo mi Bošnjaci’’, ‘’Bošnjačka politika’’, Hakijina ‘’O etnogenezi Bošnjana- Bošnjaka’’ , ‘’Istorija Bosne’’ od Imamovića i jos neke itd, daje konačno svijetlo, da više nismo u zabludi da nam dolaze knjige iz Beograd i Zagreba servirane onako po ideoloskom šavu, geopolitičkom, strategiskom koji zapravo govori gdje bi Bosna trebala biti a ne šta je Bosna i kakva bi ona trebala ostati. Mislim da i danas, očito je, vodi se velika rasprava i pojavljuje se sada nova teza da mi nismo Bošnjaci nego Bosanci. Stalno sijemo nove zablude umjesto da se vratimo etnogenezi i pokažemo ko smo, kako smo se razvili i opstali, kako su se istoriski generirali, koji su ovdje narodi bili kako su se oni konstituirali do kog nivoa su oni uspjeli, bez obzira na sva ova razmeđa, sačuvali svoju autohtonost i posebnost.

 Istina, obadvije teze imaju velike argumente i to Hakija jako dobro pokazuje. Naime, nestankom srednjovjekovne Bosne dobrim dijelom, manje više, Bošnjak se potiskuje a svi drugi identiteti dolaze na scenu. I spravom je Hakija, ćini mi se na 632 strani, da kaze: ’’.. da je nacionalna emancipacija Bosnjaka najteža u povijesti Evrpe’’. I vidite da ona ide obrnuto, kod Srba i Hrvata ide identitet nacionani, prije svega teritorijalni pa tek vjerski, religiski. Dakle, prvo je Hrvat katolik, Srbin pravoslavac a kod Bošnjaka ide preko vjerskog identiteta da bi se došlo do nacionalnog identiteta što je sasvim suprotan u odnosu na poznavanje istoriske zbilje i sve zablude koje jesu. I stalno oduzimanje temeljnog atributa autohtonom narodu kao što su Bošnjaci ovdje, koji imaju pravo na svoju vjeru, koji imaju pravo na svoju teritoriju, na zemlju, na svoju historiju, na jezik koji je bio u srednjem vijeku, dakle na sve one atribute koji su lijepo ovdje u knjizi poredani i koji pokazuju u kom odnosu je ona istina. Dakle, jednostavno vidimo, ovaj nacionalni identitet, da smo Muslimani, proizilazi zbog toga što dolazi do Otomanskog carsta, gubi se autohtonos bosanska, prerastamo u formu jednu da se identificiramo da smo Muslimani ili Turci. Dolazkom i padom pod Austo-Ugarsku vidimo da nemamo prostora da se možemo identificirati sa teritoijom države stvaranjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca mjesta za Bošnjake ili Muslimane nema. Dakle, jednostavno vidimo i to Hakija pokazuje da je Tito vodio ispravnu politiku i da su druge snage prevagnule i potisnule sve to u zaborav i 90-te godine su ključne i konačno mi nije jasno da intelaktualci ovog prostora ne mogu da shvate, da jednom razluče, bitno od nebitnog ili da se poslužim ovom Hakijinom, on ne derivira sadašnjost iz povijesti nego povjest pokazuje onakvom kakvom ona jeste činjenična, da bi smo imali sadašnjost i da bismo imali budućnost.

Mogu otvoreno da kažem da ova knjiga neće ostaviti ravnodušnim, prije svega istoričare, zbog toga što mnogobrojne činjenice, kako to na nekoliko mjesta Hakija govori, o falsifikatima i lažima koji se iznose o Bosni, njenom biću , njenoj biti, autohtonosti njenog naroda, vjere, slobode i svih atributa koje prikazuje, zapravo vidi se jako iskrivljena slika jedne stvarnosti i uopće falsificiranje povjesti. Nažalost mi danas nemamo intelektualnih rasprava, imamo samo etiketiranja koja ne doprinose da se stvari rasvijetle, nego da se omalovažavaju stvaraoci, ljudi koji su odvažni da ovakva dijela naprave, da sebe stave na vjetrometinu da kako god kome na um padne da ga udara bez mogućnosti da se ispravno brani. Kod nas je taj usuz, da vi možete iznijeti ideje i teze, možete iznijeti istine i povijesne činjenice, svi će vas napasti a niko vam prostor neće dati da govorite, da vas zaštiti u ime dobrobiti i u ime cilja svetosti. Ne samo da neće ostaviti istoričare, ovdje je bitnije da geostratege i političare neće ostaviti ravnodušnim. Konačno političari moraju svatiti zablude i njihova pragmatika da nas ne vodi naprijed nego u nazad. Vodi nas ponovo na stratište, pragmatika politička koju mi imamo na djelu. Za njih je važan probitak i glas a ne historija i sudbina naroda i sudbina države i njene teritorije. Ne bismo došli u ovu situaciju da smo imali kompetentne ljude koji su mogli voditi, kao što je to pokazala povijest. I naravno da je ovo djelo strategiski izuzetno značajno da se vidi da je ovaj prostor po svojoj sreći ili nesreći smješten na razmedju dva velika vjerska sudara  i interesne sfere koje pokazuju vec 20 stolječa mogu se pomjeriti 50 kilometara lijevo ili desno ali one kao konstanta ostaju i ne puštaju vas na miru i da se Bosna i Hercegovina i njeni narodi, razvije u svom svijetlu i svom domenu koji hoće i koji pokazuje.

 Na kraju da kažem, da bih jako volio da se obistini autorova želja koju je na kraju naveo, da konačno pokaže koje su sve zablude o narodu Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini postoji jedan narod sa tri religije. Zapravo, čitav smisao njegovog rada to pokazuje i u izvjesnom smislu osvjetljava.

 I da završim sa konstatacijom, da kažem da historija i ovo djelo nam pokazuje da je Bosna i trajna i vječna i da su njeni dijelitelji prokazani, njeni rušitelji će prije srusiti sebe nego što će srušiti Bosnu.

Želim Hakiji dobro zdravlje i nadam se da će nas obradovati bar još kojim gestom, hvala vam lijepo.

O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
http://etnogeneza.blogger.ba
21/10/2010 09:43