O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka

Budućnost za Bosance sve tri vjere će nastupiti kada saznamo istinu o prošlosti. Dok god budemo znali samo dio istine bit ćemo samo u sadašnjosti. Hakija Zoranić

06.08.2012.

INTERVIJU SA Magistrom HAKIJOM ZORANIĊEM dio1.

Pilav H.: Poštovani gospodine Hakija, hvala vam što ste pristali na razgovor za ovaj blogg koji je posvečen Vašoj knjizi i ja bih ga počeo sa pitanjem : šta Vas je motiviralo da u tako poznim godinama izvršite toliko obimno istraživanje?

Zoranić H.: Ukratko rečeno motivirali su me stvarni događaji koji su se dešavali tokom II svijetskog rata. Bio je to bratoubilački rat i genocid, tekli su takoreći potoci bratske krvi. A onda se desila agresija na suverenu međunarodno priznatu državu BiH 1992 - 1995. Tada se ponovio i bratoubilački rat i genocid. Strahote oba bratoubilačka rata sam osobno doživio i preživio i bezbroj puta se upitao zašto se to dešava i da li će se to ponavljati. Ratovi i genocidi se ne dešavaju slučajno.       

Znam, ratovi i genocidi su posljedice nekih često skrivenih uzroka. Čitajući udžbenike istorije za sve nivoe školovanja pisane u Beogradu i udžbenike povijesti pisane u Zagrebu primjetio sam da se mnogo razlikuju posebno oni pisani kao istorije BiH. Oba gore navedena rata, su jako zorno pokazala da sva tri naroda u BiH nisu znali nit sad znaju istinitu istoriju o samima sebi, a još manje o druga dva naroda. Što je još gore iz pogrešnih namjernih i nenamjernih naučavanja izvana unijeta je mržnja među njima.

Najviše nejasnoća postoji od koga tačno potiču bh Srbi, bh Hrvati, a još više Bošnjaci, jer za njih osvajački krugovi iz Beograda tvrde da su dijelom Turci, a većim dijelom "Srbi islamske vjere". S druge strane hrvatski osvajački krugovi tvrde da su muslimani " Hrvati islamske vjere". Dok sami Bošnjaci, ne prihvataju te neistine. Ali je malo onih koji bar približno znaju bar dio istine o samima sebi.        

Eto ukratko sam iznio šta me je motiviralo da krenem u istraživanje O ETNOGENEZI BOŠNJANA - BOŠNJAKA sa najvećom željom da pomognem da dođe do trajnog pomirenja, kad doznamo ISTINU.

Pilav H.: U toku istraživanja na kakve ste to neistine naišli i koji su uzroci ratova i genocida?

Zoranić H.: Brojne su neistine i falsifikati istorije naroda BiH. Gotovo sve su izmišljene od strane osvajačkih krugova i pretendenata na osvajanje BiH i njeno pripajanje Srbiji, odnosno Hrvatskoj ili njenoj podjeli na srpski i na hrvatski dio.     

Osvajački krugovi iz Beograda su prilikom operacionalizacije projekta Ilije Garašanina 1852.g. izmislili neistinitu tezu koja glasi: " Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Srbi su naselili sve od rijeke Cetine kod Zadra pa do Bugarske. Tako da današnji narodi na tome prostoru : Bosanci, Crnogorci, Makedonci nisu imali od koga nastati osim od Srba". U toj tezi se sadrži i ona da su muslimani "Srbi islamske vjere", te je BiH "srpska zemlja".     

Ubrzo su hrvatski osvajački krugovi iz Zagreba izmislili kontra tezu koja glasi: " Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Hrvati su naselili sve od Istre do Drine, te je BiH, 'hrvatska zemlja' ", a muslimani "Hrvati islamske vjere".

Pilav H.: Zar te teze zaista nisu tačne?

 Zoranić H.: Zaista nisu tačne, one su izmišljene zbog pretenzija na BiH!

Evo dokaza. U staroj postojbini Slavena nije bilo imena Srbi niti Hrvati! Kada bi to bilo tačno onda bi to onovremeni grčki, rimski i arapski istoričari: Prokopije, Herodot, Tacit, Mavrikije, Ibrahim Ibn Jakub i Masudije napisali doseljavanje Srba i Hrvata na Balkansko poluostrvo, ali ne oni su pisali samo o doseljavanju Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo.

Pilav H.: Do kakvih ste rezultata došli, ko je zapravo naselio današnje oblasti Bosne i Hercegovine?

Zoranić H.: Veliki Slovenački istoričar prof. dr. Bago Grafenauer, pa za njim Leo Margetić koji su se ozbiljno bavili istraživanjem doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, konkretno za BiH, pišu slijedeće, parafraziram: " Napadi dijela J. Slavena i avarskog plemena ( turskog porijekla) Kutrigura na veliki dio Ilirikuma tj. današnje Bosne, desili su se tri puta. Prvi put 567.g. tada su samo prošli ka moru u Dalmaciju, drugi put 587. kada su ih Iliri opet protjerali ka Dalmaciji i treći put 605.g. Od tada do oko 635.g. gotovo stalno su ratovali sa Ilirima. Otjerali su Ilire u brda i planine, pa su od tada počeli živjeti tu dijelovi Ilira, Južnih Slavena i Avara. Dakle dijelovi triju naroda".

Rezultati istraživanja i nalazi profesora: Grafenauera i Margetića potvrđeni su od strane prof. Kronštajnera, Kunstmana i V. Pobla na naučnom skupu u Stip Cweldu u organizaciji Akademije nauka Austrije 1982.g. na temu: Bavarci i njihovi susjedi.

Pilav H.: Kako je zapravo nastalo ime BOŠNJANI i BOSNA?

Zoranić H.: Navedeni dijelovi triju naroda ( Iliri, J. Slaveni i Avari) su se vremenom pomirili, počeli međusobno razmjenjivati brsko planinske stočarske proizvode za ravničarske, međusobno se miješati po zakonima života: identifikacije asimilacije i dr. vremenom je došlo do simbioze. Dijelovi navedena tri naroda stopila su se u jedan narod koji će u daljim društvenim procesima dati sebi ime po rijeci Bosni Bošnjani. Po istoj rijeci u daljim procesima dati će i zemlji ime Bosna. Kada su kasnije osnovali državu dali su joj ime Bosna.     

Dalje, kad je kod njih dospijelo manihejsko učenje i vjerovanje osnovali su manihejsku Crkvu bosansku. Manihejci su idući od Persije preko Grčke još u IX st. stigli u Bosnu i donijeli jedan oblik starogrčkog pisma, starijeg i od ćirilice i od glagoljice, dali su mu ime Bosančica. Dakle nije ni srbijančica ni hrvačica nego BOSANČICA.

Bošnjani su iznjedrili bosansku vladarsku dinastiju KOTROMANIĆA. Svi vladari Bosne su Bošnjani Kotromanići. Godine 1377. krunidbom Tvrtka I Kotromanića za kralja, država je postala kraljevina Bosna koja je postojala sve do njenog pada pod vlast Osmanskog carstav 1463. godine. Prije toga, Bošnjani su odbili pet (5) napada Osmanlija i nekoliko Ugarskih napada, to je bila jaka država Bosna! Tek pred velikim sultanom Mehmedom II El Fatihom, osvajačem Carigrada i cijelog Vizantiskog carstva, kraljevina Bosna nije imala šansi da se mogla oduprijeti niti odbraniti.

Osmanlije su u Bosni zatekli samo jedan narod BOŠNJANE, star oko 700 do 800 godina. Od pada kraljevine Bosne od 1463. godine do njene okupacije od starne Austo-Ugarske 1878. godine Bošnjani su se, iz nekog razloga, nazivali BOŠNJACI. Što se radi o samo jednom slovu zamjene i to Bošnjaci SVE TRI VJERE! Bošnjaci pravoslavci, Bošnjaci katolici i Bošnjaci muslimani.

Za ovo treba vidjeti i Načrtanije Ilije Garašanina u njemu piše da su se svi stanovnici Bosne zvali Bošnjaci, stim da su bili Bošnjaci sve tri vjere.

Šta se sa njima desilo od 1878. do danas? Kakva su se to čuda izdešavala da je od jednog jedinog naroda Bošnjaka sa tri vjere, nastala tri međusobno suprostavljena, povremeno zakrvljena, čitaoci će odgovore naći u ovoj knjizi.

Pilav H.: Hoćete li molim Vas još malo opširnije kazati o Bošnjanima?

Zoranić H.: Pazite, ja sam u odgovoru na Vaše prethodno pitanje nužno odgovarao u tezama. Da se potpuno nauči ovo pitanje potrebno je vrlo pažljivo čitati moju knjigu: O ETNOGENEZI BOŠNJANA - BOŠNJAKA. Ja ću pokušati da kažem još nekoliko značajnih rečenica.       

Narod srednjovjekovne Bosne od vjerovatno polovine VII ili početkom VIII stoljeća je sebe nazvao po rijeci Bosni BOŠNJANI. Tako su zapravo postupili Južni Slaveni i u drugim dijelovime tj. davali su sebi imena po imenima rijeka. Tako su dio Slavena koji su naselili dijelove današnje Srbije tad po rijeci Raška dali sebi ime Rašani, oni pored rijeke Zete Zećani kasnije Crnogorci, pored rijeke Strume Strumljani, pored Neretve Neretljani itd. U knjizi ćete naći odgovor na pitanje ko su dobri Bošnjani.

Dakle u srednjevjekovnoj Bosni nema imena Srbi ni Hrvati, pa ni imena dobri Srbi niti dobri Hrvati. Naime, narod srednjevjekovne Bosne se oko 800 godina zvao BOŠNJANI, a dio elite bosanskog plemstva koji su morali ispuniti određena pravila i kriterije zvali su se dobri Bošnjani.       

Na priloženom crtežu se može lijepo pratiti ETNOGENEZA BOŠNJANA -BOŠNJAKA. Važno je da kažem da niti jedan bosanski vladar nije bio ni Srbin ni Hrvat. Svi su bili BOŠNJANI ! Šta više, sve do bosanskog kralja Tomaša i njegova sina Stepana Tomaševića, kad je Tomaš zbog niza nepovoljnih okolnosti ucijenjen morao preći iz krstjana u katolike 1445.g., svi drugi vladari su bili manihejci krstjani tj. vjernici Crkve bosanske. Jedino su Stepan II Kotromanić i Tvrtko I Kotromanić bili toliko mudri da su se tokom vanjske politike stranim državnicima kazivali katolicima, a kod kuće su stalno bili vjernici Crkve bosanske, koju su pazili i mazili kao značajan stub bosanske države.





06.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio2.

Pilav H.: Iz priloženog crteža se vidi da je narod srednjovjekovne Bosne gotovo 800 godina sebe nazivao, odnosno nosio ime Bošnjani, kad i zašto su promjenili ime u Bošnjaci?

 Zoranić H.: Najvjerovatnije da to nisu učinili oni sami.To se desilo krajem XV st. Naime, osmanski Turci su osvoili mnoge narode čije se ime kao i njima završava na ci: Turci,Grci, Iranci, Sirijci, Alžirci i dr. pa su vjerovatno oni promijenili samo jedno slovo i to slovo n slovom c. Tako se isti narod nastavio umjesto Bošnjani - zvati Bošnjaci.

Pilav H.: Je li se ime Bošnjaci tokom osmanske vladavine Bosnom odnosilo samo na muslimane?

 Zoranić H.: Ne, nikako! To ime su ponosno nosili i katolici i pravoslavci. To između ostalih dokaza piše u tački 6 Načertanija Ilije Garašanina. Takođe brojni franjevački Vikari i pisci iz Bosne pišu da su se bosanski katolici ponosno zvali Bošnjaci.

 O tome kada, kako i zašto je došlo da se ime Bošnjaci reduciralo samo na muslimane, opširno sam rezultate istraživanja napisao u mojoj knjizi.

Pilav H.: Znaći li to da i današnji bh Srbi i bh Hrvati kao i Bošnjaci potiču takođe od srednjovjekovnih Bošnjana, odnosno od kasnije nazvanih Bošnjaka?

 Zoranić H.: Da, naravno svi oni starosjedioci autohtoni pravoslavci i katolici, potiču od Bošnjana, odnosno od Bošnjaka, osim onih što su doselili iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, ali i oni su se vremenom po osnovu vjere asimilirali u pravoslavne Bošnjake , odnosno u katolike Bošnjake.         

Sva moja istraživanja su pokazala da su Bosanci sve tri vjere stvarno braća. Osvajački krugovi, pretendenti na Bosnu i Hercegovinu iz vana su nam razbili to bratstvo.

Pilav H.: Šta biste naročito naglasili da je Bošnjane razlikovalo od susjednih Srba u Srbiji i Hrvata u Hrvatskoj?

 Zoranić H.: Bošnjani su od oko sredine VIII st. pa tokom svog razvoja imali:         

1. Same sebe kao narod;         

2. teritoriju Bosnu;         

3. državu Bosnu, koja je osim dvije do tri kratke epizode tokom cijelog srednjeg vijeka nezavisna, suverene banovina do 1377.g. Od 1377.g. do 1463.g. kraljevina;         

4. bosanski jezik;         

5. pismo bosančicu, koje nije ćirilica, koje nije ni srbijančica(ćirilica), ni hrvatčica glagoljica;         

6. manihejsku Crkvu bosansku, čiji su se vjernici zvali krstjani;         

7. stećke - nadgrobne spomenike svojstvene samo Bošnjanima, a u prelazno vrijeme nakon pada Bosne 1463.g. oni Bošnjani koji su prešli u pravoslavce nastavili su jedno vrijeme i dalje podizati stećke i u njih uklesavati krstove i dr. Oni Bošnjani koji su prešli u katolike takođe su nastavili podizati stećke i na njima urezivati križeve. I oni Bošnjani koji su prešli u islam nastavili su takođe podizati stećke i na njima uklesavati mijesec i zvijezdu.        

Dakle vidimo da su Bošnjani imali sve, čak i više karakteristika svog identiteta od susjednih naroda.

Pilav H.: Nakon što sam pročitao Vašu knjigu provjeravao sam, praveći neku vrstu ankete među poznanicima i rodbini, koliko običan čovjek zna o prošlosti a prije svega o tome koji je to narod živio na prostorima Bosne i Hercegovine od VII do sredine XIX stoljeća i kako se zvao? Došao sam do poraznog zaključka da jako malo njih zna pravi odgovor. Zbog čega je to tako?

 Zoranić H.: Postoji više uzroka i vrlo ozbiljnih razloga za to. Prije svega što su učili falsifikovanu istoriju i imaju privid da znaju. Ja ću pokušati da navedem one uzroke koje smatram najozbiljnijim.

Naime od kada je počelo ozbiljno da slabi Osmansko Carstvo, a još jače nakon uspijelih grčkog i srpskog ustanka. Obe zemlje su se oslobodile od osmanske vlasti 1830.g. Ubrzo se u Beogradu u sam vrh države formirao tajni centar osvajačke politike čiji proizvod je NAČERTANIJE ( nacrt, plan) Ilije Garašanina 1844.g. o stvaranju Velike Srbije, ponajprije osvajanjem BiH. Plan je 1852.g operacionaliziran i tom prilikom je vjerovatno nacrtana ona poznata mapa ( karta) planirane Velike Srbije od Karlovca do Đevđelije. Najvjerovatnije tada su odabrani najsposobniji ljudi da se što je moguće bolje obuče za akcije, propagande i indoktrinacije najprije za posrbljavanje Bošnjaka pravoslavne vjere, a kasnije, nakon okupacije BiH od strane Austro-ugarske otpočet će odlično isplanirane akcije propagande, indoktrinacije i posrbljavanja i Bošnjaka muslimanske vjere.

Godine 1862. srpski knez Mihajlo šalje vrhunski obrazovanog teologa Teofila Petranovića u Sarajevo da osnuje Društvo za širenje srpskog imena u BiH kojeg do tada nije bilo. S Petranovićem je došao potreban broj pomagača, prije svega da posrbe Bošnjake pravoslavne vjere i da ih naučavaju da je BiH „srpska zemlja“. U te akcije su uključeni i sveštenici u crkvama, te učitelji i nastavnici u školama za pravoslavnu djecu. Za realizaciju indoktrinacije u Beogradu su napisani udžbenici istorije, jezika, istorije, književnosti, sociologije i brojna mitološka literatura.

U zagrebačkim intelektualnim krugovima su se uplašili od ideje stvaranja Velike Srbije, pa su takođe formirali tajni centar osvajačke politike iz kojeg je, takođe 1862.g. upućen vrhunski obrazovan Klement Božić da osnuje Društvo za širenje hrvatskog imena u Sarajevu i u BiH, kojeg do tada nije bilo, i to pohrvaćivanjem Bošnjaka katoličke vjere, te da ih naučavaju da je BiH „hrvatska zemlja“.

Drustvo za širenje srpskog imena postiglo je velike rezultate tako da su osvajački krugovi u Beogradu i na Cetinju smatrali da uz pomoć Rusije mogu osvojiti BiH. Osvajački krugovi Crne Gore imali su pretenziju da osvoje istočnu Hercegovinu i ½ Sandžaka. Nagovorili su bivše Bošnjake pravoslavne vjere novo stvorene "Srbe" da dignu ustanak i oni su ga digli 1875.g. Poznat je pod imenom Nevesinjska puška i trajao je do 1878.g. To je dovelo do Berlinskog kongresa, koji je ovlastio Austo-Ugarsku da okupira BiH i uspostavi mir, što je ona i izvršila.

Pilav H.: Je li ta okupacija uspjela zaustaviti proces posrbljivanja i pohrvaćivanja?

 Zoranić H.: Samo djelimično, ovaj dogadjaj, tj. okupacija BiH od strane Austo-Ugarske je na kraći rok zaustavila velikosrpsku osvajačku politiku, a velikohrvatskoj u uzvjesnoj mjeri dao krila i otvorio velike nade da će oni osvoiti BiH i pripoiti je Hrvatskoj. Od tada sve što se dešavalo sa BiH uzroci su djelovanja te dvije propagande. Kad je prevagnula snaga velikosrpske propagande stvorena je kraljevina SHS u kojoj nema BiH ni Bosanaca sve tri vjere. Kad je u početku II svjetskog rata prevagnula zagrebačka osvajačka politika stvorena je tzv. NDH u kojoj takodje nema ni BiH ni Bosanaca sve tri vjere. Eto takve su nam te dvije komšijske države. Sve što je, dakle u zadnjih 150 godina naučavano o BiH i Bosancima sve tri vjere pretežno potiče iz državnih osvajačkih centara je najvećim dijelom neistina. Radi se o velikom broju knjiga, udžbenika istorije, književnosti, jezika itd itd. Sve što se učilo iz istorija pisanih u Beogradu i povijesti pisanih u Zagrebu ima dosta istine, ali su prožete lažnom propagandom te predstavljaju zapravo visoko stručno isplaniranu indoktrinaciju. Ako se u 80–90% istinitih tumačenja da bi bila uvjerljiva vješto ubaci 10 – 20 % neistna, to je bio i bit će primamljivi otrov. Vrlo slično kao kad bi u 100 l mlijeka ubacili čak samo ½ litra otrova. Ono je zatrovano, dakle neupotrebljivo opasno po život. Indoktrinacije planirane i organizovano rađene iz osvajačkih pobuda oba centra odnijele su stotine hiljada nevinih života u II svjetskom ratu i u agresiji na R BiH 1992.-1995.g.. Zato postavljam ozbiljne zadatke mladim istraživačima. Moramo se odmah početi oslobađati od brojnih historiskih mitova i na stotine načina falsicificirane istorije-historije. Propaganda i indoktrinacija ( vršena neistinito napisanim udžbenicima istorije ( povijesti)) sve generacije XX stoljeća naučila neistinito o BiH i Bosancima sve tri vjere. Dakle gotovo cijelo stanovništvo obje bivše Jugovlavije su krivo naučene (indoktinirane). Posebno Bosanci sve tri vjere. Eto to bi bio pokušaj odgovora na Vaše pitanje, zašto ljudi neznaju istinu o našoj prošlosti?

03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 3.

Pilav H.: Da li je te akcije propagande i indoktrinacije mogla zaustaviti Austro-Ugarska nakon okupacije i kasnije aneksije BiH?

Zoranić H.: Sva moja istraživanja napisana u ovoj knjizi pokazuju da nije mogla. Jer, ti procesi su vrlo smišljeno počeli još 1862.godine i uglavnom su radili tajno!

Pilav H.: Kako izgledaju ti osvajački projekti i kaku su zapravo ostvarivani?

 Zoranić H.: Ovakvu Srboslaviju su željeli da naprave čak i genocidom i agresijom i tokom II svjetskog rata i tokom 1991.-1995.g. Milošević, Šešelj, Karadžić, Mladić i njihovi bliski pomagači.

Projekat Velike Srbije nacrtan je na mapi gdje se pokazuje Srbija od Karlovaca do Đevđelije. To je nacrtan glavni cilj stvaranja Velike Srbije.

Nakon njega uslijedila su razmišljana kako da se on ostvari. Najprije su razmišljali da to izvedu tiho nenametljivo uz razne razgovore i ubjeđivanja stanovništva BiH da pristane da se ista pripoji Srbiji. Pokušaji su vršeni planiranom propagandnom akcijom, vjerovatno su koristili mnoštvo vjerskih metoda propagande SPC ( Srpske pravoslavne crkve), razuvjeravanja svijesti, uvjeravanja, možda i ubjeđivanja i na taj način indoktriniranje svijesti, te smšljenim, planskim, usmenim i pismenim propagandama koristeći onu narodnu: sto puta izgovorena laža u jedno vrijeme dijeluje kao istina.

Glavno im je bilo ukloniti ime Bošnjak. Što dubljim UKOPAVANJEM imena Bošnjaci, najprije pravoslavne vjere a kasnije će preći na ukopavanje imena Bošnjaci katoličke vjere. Nakom zakopavanja tj. sakrivanja imena Bošnjaci kod Bošnjaka pravoslavaca i katolika, stekli su se uslovi da se predje na Bošnjake muslimane posebno da se na njih izvrši uticaj kako bi se djelovalo na njihovu svijest da i oni zaborave ime Bošnjak. Dakle da ponovimo.Takav je taj državni projekat, napravljen još 1844.godine ali on nije bio tako definitivno urađen pa su ga 1852.godine operacionalizirali, da bi nakon toga probrali najsposobnije ljude koje su uputili na razne kurseve da nauče da govore bosanskim jezikom, da nauče da razgovaraju sa Bošnjacima pravoslavne vjere, sa Bošnjacima katoličke vjere i sa Bošnjacima islamske vjere i da ih uvjeravaju da je pametno da se Bosna prikljući Srbiji i da Srbija bude stožer svih „Srba“. Stožer oko kojeg se okupljaju južno-slavenske zemlje, koje su oni nazvali srpske zemlje da bude „ujediniteljica“ svih Južnih Slavena koje su oni nazvali „Srbi“, a u stvari država samo za Srbe.

Riječi stožer i ujediniteljica su bile prevara. Cilj je bio Velika Srbija. To je bio glavni cilj i vidimo koje su to oni metode primjenjivali da bi se taj cilj ostvario.

Znaći prije svega : uvjeravanje pa onda ubjeđivanje pa razuvjeravanje „niste vi Bošnjaci rišćani vi ste Srbi“, i kad se sve to uradilo onda je knez Mihajlo, koji je najokorjeli protivnik islama, 1862. godine nakon događaja na Čukur česmi, koji je bio povod, kad je jedan mladić Srbin ošamario turskog vojnika a ovaj to nije mogao podnijeti pa je na njega pucao i ubio ga, onda je nastala velika pobuna i demonstracije. Knez Mihajlo je iskoristio te demonstracije da mu svijet pomogne i on je nakon tog događaja, koji se trebao riješiti putem suda, on je iskoristio da poruši preko 83 džamije u Beogradu koje su bile vrlo kvalitetne i reprezentativne. Kažu da je tada uništio preko 280 do 290 velikih grobalja islamskih, poravnio ih sa zemljom, ne poznaje se ništa gdje su bila. Zatim je naredio da se to isto uradi u Užicu u kome je bilo 30 i nešto džamija, isto su tako groblja poravnata, u Valjevu, u Šabac, Loznici itd. I zato je jedan od srpskih pisaca napisao, nakon tih strašnih genocidnih događaja slijedeću misao: „ Drumovi će se poželjiti Turaka a Turaka nigdje biti neće.“

Ovo stanovništvo koje je uspjelo da pobjegne živo preko rijeke Drine ovamo u Bosnu, Turci su još vladali Bosnom, osnovani su novi gradovi Šamac, Orašje, Brčko i drugi i tu su se naselili, a ogroman broj stanovnika iz Srbije je pobjegao u Tursku i to je, zapravo, početak realizacije plana ostvarivanja Velike Srbije države samo za Srbe!



03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 4.

Pilav H.: Jesu li osvajački krugovi iz Beograda i iz Zagreba radili javno ili tajno?

Zoranić H.: Radili su više tajno, manje javno jer radili su tako da prevare ogromne mase.

Naime i pored dosta velikih uspijeha, ipak je trebalo permanentno raditi na mijenjanju svijesti Bošnjaka sve tri vijere. Sad su oni bili u nevolji, kako da riješe i kako da ubjede bosansko stanovništvo, Bošnjake pravoslavne vjere, Bošnjake katoličke vjere i Bošnjake islamske vjere, kako da ih ubjede da oni prihvate da Srbija bude centar, stožer i da ona bude ujediniteljica a da Bosna bude priključena Srbiji i da nestane.

Već smo objasnili strašno lažnu tezu koja glasi: Prilikom doseljavana Slavena na Balkansko poluostrvo, oni odmah dodaju i sledeću rečenicu koja glasi: „Srbi su naselili od rijeke Cetinje kod Zadra, cijelu teritoriju do Bugarske“. Prema toj tezi rekosmo, ni jedan narod ni Bošnjaci katoličke vjere, ni Bošnjaci pravoslavne vjere, ni Bošnjaci muslimani, ni Makedonci, ni Crnogorci, ni jedan narod nije imao od koga drugog nastati osim od Srba.

To je ta strašno lažna veliko-srpska teza koja je prouzrokovala, u zadnjih stotinu i nešto godina velike žrtve, prije svega Srba, jer Hrvati nisu mogli prihvatiti da se, bez ikakvih osnova istoriskih, osnuje jedna takva velika Srbija koja seže do Karlovca I postaje prijetnja Hrvatskoj. U tom slučaju šta ostaje gore od Hrvatske? Hrvatska bi bila za nedelju dana osvojena, samo da Srbi mobilišu bosanske mladiće u vojsku, oni bi mogli za desetak dana da osvoje Hrvatsku.

Naravno, tada bi zaprijetila opasnost i Sloveniji i to je sve navelo hrvatske intelektualce, koji su, istini za volju, stalno ružno pričali o islamskoj vjeri. Jako često Bošnjake muslimane u Bosni nazivali Balijama, neosnovano, nepoznato mi je odakle im je taj izraz, ali oni su to tako u ružnom kontekstu ponavljali.

Kad je Ante Starčević, vjerovatno, vidio tu mapu Velike Srbije od Karlovca do Đevđelije i kad je vidio kakva se strahota priprema onda se on podobro zamislio i sazvao sve tadašnje intelektualce u Zagrebu i ispričao im da je saznao da postoji tajni veliko-srpski projekat koji zamišlja stvaranje velike Srbije od Karlovca do Đevđelije. To je strahovito velika opasnost za Hrvate te im je parafraziram rekao: „Mi smo do sad griješili što smo muslimane Bošnjake u Bosni nazivali Balije i što smo im svakojake ružne riječi govorili zbog toga što su islamske vjere. Od danas pa u buduće ne smijemo se više tako ponašati, mi ćemo sada, vi-zavi ove srpske teze, da su Srbi naselili od Karlovca do Bugarske, i da je cjelokupno stanovništvo bez obzira na vjeru i narodnost nastalo od Srba, mi ćemo sada morati da iznesemo kontra tezu koja će glasiti: 'Nije istina da su prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo Srbi naselili od Cetine do Bugarske, nego su Hrvati naselili sve od Istre do Drine'.

I još, plus, ono mjesto gdje se sastaju Piva i Tara i nastaje rijeka Drina, ako bismo tu povukli jednu vertikalnu crtu- liniju od tog mjesta do obale Jadranskog mora pa tom širinom išli do Skadarskog jezera i rijeke Bojane, to je teritorija koju su naselili Hrvati“. Prema tome odlučili su hrvatski-aktivisti Bosna nije srpska kako Srbi tvrde nego je Bosna hrvatska i mi ćemo to sad morati da se poslužimo jednim lukavstvom parafraziram a to je: „Reći ćemo da su Bošnjaci, odnosno nećemo koristiti riječ Bošnjaci jer to nam smeta, nego ćemo reći da su muslimani Bosne i Hercegovine nastali od hrvatskog plemstva u Bosni i Hercegovini“.

Gledajte kako je to lukavo smišljeno. Kao nekad bila Bosna hrvatska zemlja i imalo neko hrvatsko plemstvo u Bosni, pa kao „hrvatsko plemstvo u Bosni“ da bi sačuvali svoje plemičke položaje, da bi sačuvali svoje bogastvo prešli na islam, te tako muslimani u Bosni nastali od hrvatskog plemstva. Ali pošto je ova teza vrlo uočljiva, brzo su je pokrili slijedečom tezom, pa su rekli: „Muslimani su cviječe hrvatskog naroda i od sada ćemo mi tvrditi da su u Bosni glavni stanovnici Hrvati katoličke i islamske vjere i da je Bosna hrvartska zemlja a ne srpska“.

Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam u ovom odgovoru morao ponoviti dio rečenica koje sam malo drugačije već rekao, ali to je jako važno.

Od tada pa nadalje ove dvije osvajačke politike: beogradska i zagrebačka stalno se svađaju čija je Bosna. Ni oko čega drugog se oni nebi svđali, oni su se naročito zavadili oko toga, ovi tvrde da je Bosna „srpska zemlja“ a oni tvrde da je Bosna „hrvatska zemlja“.

Da je to tačno mi vidimo da je srpski projekat nacrtan na mapi na kojoj piše da je Srbija od Karlovca do Đevđelije, i to je taj projekat koji je stavljen na papir i o njemu se nije znalo, to je bila državna tajna broj jedan. To se pokazalo kad je stvorena Kraljevina SHS 1918.g. u njoj nema BiH, nema Bošnjaka nijedne vjere. Dakle u srpskom projektu nema ni BiH ni Bošnjaka..

Isto tako kad su hrvatski osvajački krugovi dobili priliku 1941 godine, čak uz pomoć Hitlera i Njemačke, oni su osnovali Nezavisnu Državu Hrvatsku ( NDH) koja se, stvarno prostrla do Drine. I to je sad dokaz da su i beogradski projekat velike Srbije i zagrebački projekat velike Hrvatske zapravo projekti za osvajanje Bosne i Hercegovine stim što i jedni i drugi zamišljaju, Srbi zamišljaju da u toj velikoj Srbiji od Karlovca do Đevđelije to bude Srbija, država samo za srpski narod, Bošnjake treba uništiti zato što su oni matični vlasnici zemlje Bosne. Kad pogledate veliko hrvatski projekat i čak njegovo privremeno ostvarenje u vidu velike NDH oni su taj projekat takođe napravili kao hrvarsku državu u kojoj nema Bosne, nema Bošnjaka nema Hercegovine to je samo NDH.

Znači mi Bošnjaci muslimani moramo shvatiti da je veliko srpski projekat uspio da Bošnjake pravoslavne vjere posrbi i da se ime Bošnjak zakopa što dublje u zemlju a da je na sličan način, možda po ugledu na njih, veliko hrvatski projekat takođe napravio takvu zamisao da stvori veliku Hrvatsku do Drine, koja će biti država samo za Hrvate, u kojoj nema Bošnjaka, nema Bosne, nema Hercegovine a Bošnjake su jedno vrijeme bili planirali da nazivaju „cviječe hrvatskog naroda“ iako u vlasti te velike Hrvatske je bilo samo desetak Bošnjaka muslimana, oni ih nisu zvali Bošnjaci nego su ih zvali Hrvati islamske vjere. Oni su bili kao ikebane tamo u nekim irelevantnim ministarstvima.

Pošto su se bojali da će se Srbi na ovo pobuniti, posebno Srbi u Lici, Baniji, Kordunu, zapadnoj Slavoniji i u Bosni, to je velika nesreća, oni su osnovali Jasenovački logor i u tom Jasenovačkom logoru je stradao ogroman broj Srba, ni krivih ni dužnih. Naime, oni su žrtve Projekata Velike Srbije i Velike Hrvatske. Oni su htjeli da očiste NDH do Drine, da je potpuno očiste od Srba. A onda naravno, ima mnogo pokazatelja, gdje je mnogo Bošnjaka muslimana pojela noć u toj NDH. Za koga su god osjetili da se osvijestio i da se protivi stvaranju NDH, ne pitajući bošnjački narod, oni su takve ljude ubijali tako da, najvjerovatnije, su planirali kad završe sa uništavanjem Srba, da onda pređu na polagano uništavanje Bošnjaka muslimana i da naprave državu isključivo za Hrvate.

 

Pilav H.: Oprostite što prekidam, ali me posebno interesuje kako su uspjeli da muslimane ubijede da zaborave ime Bošnjak?

Zoranić H.: Hvala što ste mi postavili to pitanje. Ono je jedno od centralnih pitanja u mojoj knjizi.

Naime, oni to nikada ne bi uspijeli da se nije desila okupacija BiH od strane Austro-Ugarske 1878.g. Tu okupaciju su Bošnjaci-muslimani doživjeli u početku strašno, rekao bih šokantno.

Obratimo pažnju na važnu činjenicu, a to je: do okupacije Bošnjaci – muslimani su se služili pismom arebicom. Njima nisu trebali ni latinica ni ćirilica, a tad je BiH okupirala država koja se oduvijek služi latinicom. Fakultetski obrazovani muslimani u Istanbulu, u Kairu, u Teheranu su takođe znali samo pismo arebicu.

Dakle muslimanska djeca su tada morala da idu ili u katoličke ili u pravoslavne škole. Roditelji nisu imali povjerenja da ih upisuju niti u katoličke ( latinica) niti u pravoslavne (ćirilica) škole.

Oko 10 generacija nisu išle niti u jedne niti u druge škole! Zbog toga je nastao vakum u njihovoj svijesi o vlastitoj prošlosti. Tek oko 1888.g. su se pojedina muslimanska djeca upisala i to: tamo gdje su muslimani živjeli sa pravoslavnim stanovništvom, djecu su upisivali u pravoslavne škole u kojima su predavali isključivo učitelji, nastavnici i profesori iz Srbije. U tim školama to nastavno osoblje iz Srbije je (pipremljeno za indoktrinaciju ) djecu Bošnjaka pravoslavne vjere „naučilo“ da su Srbi u isto vrijeme djecu Bošnjaka islamske vjere „naučili“ da su Srbi islamske vjere, te da je BiH „srpska zemlja“ te da BiH mora da se prikljući Srbiji.

Potpuno sličnio se desilio sa onom djecom tamo gdje su muslimani živjeli izmješani sa katoličkim stanovništvom. Djecu su upisivali u katoličke škole. Nastavno osoblje koje je došlo isključivo iz Hrvatske, djecu Bošnjaka katoličke vjere su „naučili“ da su Hrvati katoličke vjere a djecu Bošnjaka-muslimana su „naučili“ da su Hrvati islamske vjere, te da je BiH „hrvatska zemlja“ tako da BiH mora ući u sastav Hrvatske. Dakle Hrvatska do Drine.

Kad se ovome dodaju još sve ostale metode i sredstva propagande i indoktrinacije postaje jasno kako je sakriveno ime Bošnjaci i kako su od pravoslavnih Bošnjaka nastali bh „Srbi“, odnosno kako su od katoličkih Bošnjaka nastali bh“Hrvati“ te kako su od Bošnjaka muslimana nastali „ Srbi“ islamske vjere , odnosno „Hrvati“ islamske vjere.

Kako je kasnije dekretom ukinut bosanski jezik, a uveden srpsko hrvatski jezik. Može se reći da je veċ tada BiH počela da se dijeli na srpski I hrvatski dio.

Eto šta se desilo od naših predaka srednjevjekovnih BOŠNJANA ( u savrenoj transkripciji) Bosanaca sve tri vjere. Silnom propagandom i indoktrinacijom iz Srbije i iz Hrvatske, podjelili su ih na bh „Srbe“, bh „Hrvate“ žestoko zadojene mržnjom prvo između Srba i Hrvata oko toga čija je BiH, a onda je svim sredstvima propagande proizvedena mržnja i Srba i Hrvata protiv Bošnjaka muslimana koji su bili protiv bilo kakve podjele BiH.

Eto vidite da su zbog navedenih osvajačkih projekata i velike, valike, propagande i indokrtinacije osvajačkih krugova iz Beograda i iz Zagreba zbog Bosne i Hercegovine pale stotine hiljada nevinih žrtava, posebno u II svjetskom ratu na primjer Jasenovački logor, zatim preko 108000 Bošnjaka muslimana. Zbog toga se desio i Blajburg.

Krivi su suludi projekti. I najzad agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima od 1992. do 1995.g. Ti stravični događaji koje osobno pamtim su me naveli da istražim ETNOGENEZU BOŠNJANA –BOŠNJAKA.

Rezultati do kojih sam došao su da današnji bh Srbi, bh Hrvati i Bošnjaci su zapravo jedan narod tj. da su nastali od srednjevjekovnog jenog jedinog naroda BOŠNJANA. Ova istina čestite i poštene bh Srbe, bh Hrvate i Bošnjake uz istinito buduće obrazovanje u školama i na fakultetima i uz pravilno i istinito usmjerene mas medije može dovesti do sigurnog pomirenja.

Ne mislim da možemo lako doći do toga da se svi zovemo BOSANCI što bi bilo najbolje. Ali možemo jedan drugog oslovljavati sa brate bh Srbe, odnosno brate bh Hrvate, odnosno brate Bošnjače.

Moja je žarka želja da pomognem da dođe do pomirenja i da nikada ne bude bratoubilaštva. To je glavna poruka moje knjige. Istinom do pomirenja.

Umjesto svađa i ratova oko BiH treba naučna istina do trajnog pomirenja.

Pilav H.: Dali je bilo ko bar pokušao da spriječi bratoubilačke ratove tih osvajačkih planova?

Zoranić H.: Da privremeno, ona dva (veliko-srpski i veliko-hrvatski) plana i projekta o kojima sam malo prije govorio, osujetio je Tito sa partizanima boreći se partizane okrenuo i protiv četnika i protiv ustaša i onemogućio četnicima da stvore veliku Srbiju i uništio NDH i donio odluku da Jugoslavija cijela od Triglava do Đevđelije bude slobodna zajednica slobodnih naroda.

On je time, zapravo, spasio bošnjački narod a Bogami i vjerovatno veliki broj i bh Srba i Hrvata koji bi se međusobno ubijali i ko zna dokle bi trajalo to međusobno ubijanje zbog BiH.

Recimo, da nije bilo ovog njegovog plana da stvori Jugoslaviju kao slobodnu zajednicu slobodnih naroda koju je nazvao Demokratska Federativna Jugoslavija. Naredio je da se održi prvo pa poslije i drugo zasjedanje Antifašističkog Viječa Narodnog Oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu.

Pošto je znao da je Bosna veliki razlog sukoba između Srbije i Hrvatske, on je odlućio da se dva-tri dana prije održavanja zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu održi zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Naredio je da se tu sastanu intelektualci sva tri „naroda“ dakle, i bh „Srbi“ i „Hrvati“, mada su evo sad oni izmišljene nacije i Bošnjaci, odnosno tada se nije znalo ko su „muslimani“ jer je Bošnjačko ime tada bilo zakopano, i on je tada naredio da se oni dogovore kakva će to da bude, šta će oni sa Bosnom, šta će sami Bosanci sa Bosnom. Ali iako su bili iskreni borici, oni nisu znali istinu o samim sebi niti istinu o BiH. Tu su najprije bile diskusije, jedni su tvrdili da treba Bosna da bude autonomija ali nisu se izjašnjavali pod kojom republikom, naravno jedni su navijali da bude autonomija pod Srbijom drugi da bude autonomija pod Hrvatskom. Ali Tito je onda uputio starog iskusnog političara Ivana Ribara, to je otac Ive Lole Ribara, da ode u Mrkonjić Grad i da vidi dokle su i šta su uradili Bosanci. Kad je on došao tamo, ovi su došli do nivoa da Bosna treba da bude autonomija ali ne znaju pod kojom republikom. Ivan se onda vratio i javio Titi da se to tako dešava, međutim Tito iako nije bio istoričar, ali je čuo da je Bosna bila u Srednjem vijeku država. Onda je on njega vratio odmah i parafraziram rekao: “Idi i pitaj ih je li kroz istoriju bila Slovenija država, kroz Srednji vijek? Jeste! To je jasno. Da li je Hrvatska u Srednjem vijeku prije podpadanja pod Mađarsku bila država? Jeste! Je li Srbija u Srednjem vijeku bila država? Jeste! Je li Makedonija bila u Srednjem vijeku država? Jeste! Samuilovo carstvo. Da li je Crna Gora bila u Srednjem vijeku država? Jeste! Najprije Duklja pa Zeta pa Crna gora. E pa onda pitaj ih koliko stolječa je bila Bosna država u Srednjem vijeku? Ako je Bosna stoljećima u Srednjem vijeku bila država kao i sve ostale što su bile države u Srednjem vijeku onda Bosna ne može biti autonomija nego mora biti republika ravnopravna sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom, Makedonijom itd”. I tako kad su ove neznalice svoje prošlosti, za što nisu krivi, jer su za vrijeme Kraljevine Jugoslavije indoktrinirani, bosanski prvaci, članovi partije, tu je bio i Avdo Humo i Pašaga Mandžić i Skender Kulenović i predstavnici pravoslavnih Bošnjaka i predstavnici katoličkih Bošnjaka ali ovi misle da su Srbi, a ovi drugi misle da su Hrvati a treći misle da su Muslimani, neznaju da su svi Bošnjaci.

Oni su sada prepadnuti od te Titove poruke odlučili i rekli ovako: „Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska“ i ona ima da bude republika ravnoprava sa ostalim republikama u budućoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.

Tako je donijeta ta odluka. Međutim pošto su INDOKTRINIRANI kroz dugogodišnje školovanje i pošto nisu znali da su oni jedan narod Bosanci, nisu znali da su to Bošnjaci pravoslavne vjere, Bošnjaci katoličke vjere i Bošnjaci islamske vjere zapravo jedan narod Bosanci, nego su mislili da su to sad tri različita naroda, odlučili su kako su odlučili.

Zapravo, oni nisu trebali da tako kažu, to je nepravilno rečeno, jer trebalo je reći: Bosna nije Srba iz Srbije nije srpska, Bosna nije Hrvata iz Hrvatske nije hrvatska, Bosna je zemlja jednog naroda Bošnjaka pravoslavne, katoličke i islamske vjere i na osnovu toga i na osnovu njene historije je ravnopravna zajednica svim ostalim republikama! Ili još bolje, Bosna je zemlja jednog naroda i to BOSANACA pravoslavne, islamske i katoličke vjere.

Kao što su mnoge zemlje, zemlje i države jednog naroda sa više vjera: Njemačka, Engleska, Francuska ili nama najbliža Albanija. Albanija je zemlja Albanaca : muslimana, katolikai pravoslavaca. Albanci su narod sa tri vjere, tako bi trebali biti Bosanci sa tri vjere, jer je to istina, sve drugačije je neistina.

03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 5.

Pilav H.: Kako to da naša država gotovo jedina u svijetu nosi dva imena i to Bosna i Hercegovina?

Zoranić H.: Hercegovci i Hercegovina su bili kroz istoriju stoljećima neraskidivi dio države Bosne.

Ugledajmo se na bilo koju zemlju, ni jedna nema dva imena. Evo nama najbliža Hrvatska, ona se ne zove Hrvatska i Dalmacija ili Hrvatska i Slavonija, nego se zove Hrvatska. Tako bi kod nas Hercegovina imala isti status u državi Bosni kao što ih ima Dalmacija i Slavonija u Hrvatskoj. Oni se i dalje zovu Dalmatinci, tako bi i Hercegovci netaknuto zadržali svoje ime ali u državi Bosni Bosanci.

Sve su nam ovo drugi nametnuli i mi treba da se oslobodimo tuđih nameta i tuđih agresivnih rješenja. Stalno su nas dijelili. Državu Bosnu na Bosnu i Hercegovinu. Narod Bosance na Srbe, muslimane i Hrvate. Sve su nam te gluposti nametnute. Možemo li se osvijestiti, opametiti se da je 1000 puta važnija ISTINA nego LAŽ!!!

A istina je da je u Bosni od sredine VII st. Do 1878. godine istorijski tačno živio jedan narod, koji je do oko kraja XV st. sebe zvao Bošnjani, i od tada do oko 1878. g. Bošnjaci, a od tada do danas nesretne Bošnjake sve tri vjere, osvajački krugovi iz Beograda i slični njima, dakle osvajački krugovi iz Zagreba više silom i kako sam već objasnio dijele na bh „Srbe“ i bh „Hrvate“. Treći dio Bošnjaka-muslimane su bili podijelili u matičnim knjigama rođenja na „Srbe islamske vjere“, odnosno na „Hrvate islamske vjere“, a u Crnoj Gori i na „Crnogorce islamske vjere“. Ako na to ne pristanu osudili su ih na smrt genocidnim metodama.

Dakle nije samo država podijelena na Bosnu i Hercegovinu, nego su i jedan narod Bosance podijelili na tri “konstitutivna” naroda, državu dodatno izdijelili na 2 entiteta i district Brčko i to sve silom čak i genocidima. Da pomenem samo zadnja četiri:

- Genocid u Šahovićkoj i Pavinopoljskoj opštini oktobra 1924.g. srez Bijelo Polje.

- Genocid 6./7. januara 1943.g. što su ga počinili četnici majora Pavla Đurišića na preko 40 sela na desnoj obali rijeke Lima, opet u srezu Bijelo Polje u Sandžaku.

- Genocid na Bošnjacima Sandžaka i Istočne Bosne 1943-1945.

- Genocid širom Bosne i Hercegovine, a posebno u Srebrenici 1992-1995.g. To je ukratko tragedija koja se desila podjelom jednog jedinog naroda Bošnjaka sa tri vjere (vidi Načertanije Ilije Garašanina iz 1844.g. tačka 6) na tri „ konstitutivna naroda“. Šta reći drugo nego UŽAS!

Pilav H.: Molim Vas kad je najprije počela, odnosno kako je tekla podjela države Bosne?

Zoranić H.: Prva podjela se dogodila 1448.g. kada se veliki vojvoda Huma Stepan Kosača sukobio sa svojim zetom bosanskim kraljem Stepanom Tomašom.

Ko je Stepan Kosača i zašto je najprije rado udao svoju kćer Katarinu za kralja Tomaša, a onda se s njim sukobio najvjerovatnije oko vlasti. Moguće je da je smatrao da je on kao punac važnije da bude kralj nego zet i pošto su ga podržali Osmanlije, a i austriski dvor, od kralja Tomaša se odmetnuo i Humu dao ime Hercegovina, a sebe proglasio hercegom? Tada i još nekoliko godina docnije bio je manihejac krstijanin što se vidi iz slijedećih činjenica: prvo, kćer Katarina je da bi se vjenčala za kralja Tomaša morala preći iz krstijanice u katolkinju.

Dakle nije moguće da je tako energničan čovjek bio katolik ili pravoslavac, a njegova kćer Katarina krstjanica manihejka.

Druga činjenica je 1453.g. did (djed) manihejske Crkve bosanske sa ukupnim njenim rukovodstvom dobježao kod tad već herceg Stepana. Da herceg Stepan nije bio manihejac nebi pružio utočište djedu manihejske Crkve bosanske.

Treće, činjenica jeste da je 19.VII 1453.g. herceg Stepan sklopio sporazum pomirenja sa suprugom i sinom Vladislavom. Kao svjedoci su upisani djed Crkve bosanske sa 12 poglavitih krstana i 12 plemenitih velikaša. ( Vidjeti dalje : Hakija Zoranić, O ETNOGENEZI BOŠNJANA-BOŠNJAKA, Svijetlost Sarajevo str. 378) Četvrto, veliki prijatelj i povremeni savjetnik mu je bio gost Radin Butković (gost je visoko vjersko zvanje u manihejskoj Crkvi bosanskoj).

Carigradski patrijarh Genadje u svom pismu iz 1455.g. sinajskim kaluđerima piše da je episkop manastira Mileševa kod današnjeg Prijepolja, brojne kutugure (grčki naziv za manihejce) među kojima i herceg Stepana prekrstio u pravoslavce. Prelaskom iz maniheja u pravoslavnu vjeru Stepan je sebi dodao još jednu titulu tj. prozvao se herceg Stepan od svetoga Save. ( Budući da patrijarhu Genadiji nije bilo jasno dali se radilo o prelasku u pravoslavnu vjeru djeda Crkve bosanske ili o glavnom knezu Hercegovine Stepanu Kosači. Jaroslav Šidek, Studija o Crkvi bosanskoj Zagreb 1975.g. str.307 je odbacio hipotezu o prelasku djeda Crkve bosanske u pravoslavlje, ostaje da se radi o Bošnjaninu hercegu Stepanu Kosači, koji je kako vidimo sebe prozvao herceg od svetoga Save Stepan Kosača. Vidi o tome još: Hakija Zoranić, O ETNOGENEZI BOŠNJANA-BOŠNJAKA, Svijetlost Sarajevo str. 436)

O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031