O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka

Budućnost za Bosance sve tri vjere će nastupiti kada saznamo istinu o prošlosti. Dok god budemo znali samo dio istine bit ćemo samo u sadašnjosti. Hakija Zoranić

16.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE (3.dio)

Govor drugog promotora: profesor  Dr. Smail Čekić

Moram istaći na samome početku da mi je zaista čast i zadovoljstvo, što mogu, učestvovati u prezentiranju ove izuzetno značajne knjige autora magistra Hakije Zoranića pod naslovom ‘’O etnogenezi Bošnjana-Bošnjaka’’. Njegova istraživanja prezentirana u ovoj knjizi posvećena su jednoj izuzetno značajnoj i složenoj temi ili bolje rečeno, kako je to uvaženi akademik Filipović već rekao, najsloženijem problemu, etnogenezi Bošnjana – Bošnjaka. Imajući u vidu svu tu složenost problema i sve što je povezano sa tim problemom a u pitanju je između ostalog i taj interdisciplinarni pristup ovom problemu,  jer takav problem upravo to i zahtjeva, ja takođe želim da autoru ove knjige zahvalim, zaista, na njegovoj hrabrosti da se upusti, da se uhvati u koštac sa ovim tako složenim problemom.

Suština njegovih istraživanja se sastoji u pokušaju pružanja odgovora na pitanje, prije svega na pitanje utvrđivanja vremena, to znači kada, kako i na koji način je nastao narod koji je zemlji na kojoj je živio i živi dao ime Bosna a sebi ime Bosnani pa Bošnjani, narodu koji je vremenom  postao i toliko moćan i poznat ne samo na ovim prostorima već i šire i kako magistar  Zoranić tvrdi jos krajem VIII i početkom IX stoljeća formirao državu i dao joj ime Bosna.

Ovo određivanje vremena nastanka, pojave Bosne kao države je izuzetno značajno iz više razloga a posebno imajući u vidu činjenicu, da se po našim dosadašnjim saznanjima prvi pisani izvor, dokument u kome se Bosna prvi put pojavljuje i o njoj se govori kao o državi, ne o rijeci ili o lijepoj dijevojci, nego o Bosni kao državi, političkim subjektom i svim onim što čini jednu državu, pojavljuje se sredinom X stoljeća, 958-e u djelu ‘’De administrando imperio’’ u kome se između ostalog govori ime države i na staro grčkom se tu kaže: Tu Bosona. Vidite, riječ Bosona, u kojoj, toj državi, se nalaze dva grada: Tu Katera i Tu Desnik. Ja neću sad ulaziti u raspravu koji su to gradovi  itd, to je inače poznato, ali želim naglasiti ovu činjenicu, komparirajući naša dosadašnja saznanja sa ovim novim rezultatima istraživanja koja prezentira i nudi autor, zaista su od istoriskog značaja.

Baveći se tim značajnim i složenim problemom magistar Zoranić, pored ostalog i zaključuje da je narod Bošnjani nastao tokom dugih istoriskih procesa, snažnim djelovanjem društvenih zakona života na istom prostoru i to od starosjedilaca, najstarijeg naroda na ovim i širim prostorima dijela Ilira sa jedne strane i doseljenih naroda. I kad kažem doseljenih naroda treba sa pravom reći b a r b a r a, koji se zovu Južni Slaveni. Molim Vas, Iliri su starosjedilačko stanovništvo, stoljećima su živjeli na ovim prostorima, dolaze osvajači barbari početkom VII stoljeća Južni Slaveni i oni jesu barbari zajedno sa Avarima itd.   Sa druge strane, polazeći od ovog zaključka, magistar Zoranić zastupa tezu da Bošnjani čine simbiozu Ilira, Slavena i Avara. Taj procenat prisustva jednog, drugog i trečeg naroda je takodje zanimljiv i o tome je meritorno govorio takodje, uvaženi akademik Filipović. I ova najnovija istraživanja forenzička pokazuju i procenat prisustva današnjih stanovnika i uticaja ili ilirskog ili slavenskog i on je dominantno ilirskog karaktera.

Iskazujući se kao narod Bošnjani, tvrdi Zoranić, tokom stoljeća oformili su svoj narodni bosanski jezik. Vremenom su postal narod toliko mudri i originalni da su formirali vlastitu Crkvu bosansku manihejskog dualističkog učenja i vjerovanja. Govoreći o tome, on navodi da su vjernici Crkve grčke: pravoslavci, vjernici Crkve rimske: katolici a vjernici Crkve bosanske: krstijani a ne kako on kaže i tvrdi i zastupa tu tezu, ne ni bogumili.

Razvijajući  sebe, svoj bosanski jezik, svoju vjeru bosansku, Bošnjani su, zaključuje Zoranić usvoili i dalje razvili pismo bosančicu. Sve im je, po autoru, bosansko pa i originalni nadgrobni spomenici  bosanski stećci, koje niko drugi, kako on piše, nije podizao osim Bošnjana. Magistar Zonanić je osim onih u knjizi, jedan primjerak fotografije nekropole stećaka dao i prezentirao na zadnjoj korici svoje knjige. Dalje, magistar Zoranić takođe utvrđuje da su Bošnjani iznjedrili dinastiju Kotromanića i da su svi poznati vladari srednjovjekovne države Bosne Bošnjani Kotromanići. Zatim navodi da je to ime Bošnjani trajalo i prisutno oko 800 godina, uglavnom iako  i te godine 1463. nije definitivno prestalo do pada od. do osvajanja Bosne od strane Osmanskog carstva. Osmanlije su to ime prilagođavali njihovom jeziku, mijenjali, promjenili su samo, autor tvrdi i naglašava, samo jedno slovo, glas ‘’en’’ u ‘’ce’’ te se nakon toga taj narod nazivao umjesto Bošnjani Bošnjaci. I taj podatak Zoranić je prikazao crtežom na korici svoje knjige, naime taj crtež pokazuje korijen i jedinstveno etničko stablo Bošnjana od 800 godina. A onda je 1463. Mehmed Fatih osvoio najveći dio Bosne a u septembru iste godine Ugarski kralj Korvin je osvoio sjeverne dijelove Bosne od kojih je formirao  dvije banovine. To je takođe poznato. Dalje magistar Zoranić govori da je Bosna i Hercegovina okupirana od dvije velike sile različitih vjera  islamske države Osmanlija, katoličke države Ugarske  i naglašava da tu jako složenu situaciju nestanka Crkve bosanske i prelaska največeg dijela Bošnjana u islam, znatno manje u katolike i još manje u pravoslavce, magistar Zoranić analizira na oko 100 strana svoje knjige i to je simbolički prikazao na crtežu gdje prvi ogranak označava Bošnjake katolike zatim srednji njazastupljeniji Bošnjake muslimane i treči Bošnjake pravoslavce. Imajući to u vidu on zaključuje da su se Bošnjaci, jedan narod, našli u tri vjere, on upravo koristi ovaj izraz ’’ vjere’’,  ali im se narodno ime nije promjenilo tokom cijelog perioda osmanske vladavine. Magistar Zoranić, izmedju ostalog, naglašava kako je zla sudbina čekala i dočekala Bošnjake sve tri vjere u XIX i XX stoljeću, objašnjava razloge zašto je, kojih dimenzija je ta zla sudbina bila, šta je ona sa sobom nosila. Ukazuje izmedju ostalog i na formiranje prvih društava pod uticajem Srbije i njene politike u Bosni  o promjeni imena i uvođenju imena srpskog najprije kod pravoslavnih Bošnaka, a kasnije i kod Bošnjaka muslimana, zapravo riječ je o prije svega toj veliko srpskoj ideologiji i politici.

Knjiga magistra Zoranića zaista djeluje impresivno. On se držao naučnih principa, metodologije iz oblasti istraživanja društvenih nauka, polazio je od poznatih naučnih činjenica da bi otkrivao nepoznate kao što se slično rješavaju jednačine u matematici, pridržavao se principa istraživačkog postupka koji važi za cjelokupnu znanost iako mu je ovo polje, kao što smo rekli,  istraživanja jako široko. Kod ovoga autora je, to takodje želim naglasiti, prisutno saznanje o nedovršenosti ovih istraživanja a kao što je svima vama poznato, posebno ovdje uvaženim akademicima i ostalim univerzitetskim profesorima, naučni rezultati nikad nisu konačni i on je otvorio taj veliki bitni složeni problem, nudi određena riješenja, rezultate istraživanja, pokreće ih i naglašava da ovaj problem još nije istražen.

I na kraju da kažem da autor stvarno smatra da su dosadašnja znanja o Bošnjanima-Bošnjacima nedovoljna i što je još gore opterećena propagandom i indoktrinacijom koju su širili osvajački krugovi susjednih država prema ili na Bosnu i Hercegovinu.

Knjiga koju danas promovišemo je zaista od velike koristi za sadašnje i buduće generacije. Saznanja o identitetu Bošnjana-Bošnjaka bitna su i za cjelokupno poznavanje Bosne i Hercegovine u cijelini i imajući u vidu sve ovo što sam rekao ponovo želim da čestitam uvaženom autoru i da mu se zahvalim što nam je ponudio ovako značajno dijelo.

O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31