O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka

Budućnost za Bosance sve tri vjere će nastupiti kada saznamo istinu o prošlosti. Dok god budemo znali samo dio istine bit ćemo samo u sadašnjosti. Hakija Zoranić

15.04.2017.

O ETNIČKOM IDENTITEU BOŠNJANA-BOŠNJAKA

O ETNIČKOM IDENTITEU BOŠNJANA-BOŠNJAKA Piše pukovnik u penziji Mr HAKIJA ZORANIĆ Ko su Bošnjani? Kako se zvao narod srednjovjekovne Bosne? Naprimjer kako se zvao narod kojem je Kulin-ban (1183-1204) bio ban? Kako se zvao narod kojem je Matej Ninoslav bio ban, te kako se zvao narod kojem su bili banovi Prijeza I, Prijeza II, Prijeza III i svi banovi: Kotroman, Stepan I Kotromanić, Stepan II Kotromanić? Kako se zvao narod, onaj većinski kojem je Tvrtko I Kotromanić bio Kralj ( 1377-1391)? Dakle kako se zovao većinski narod kraljevine Bosne kad ju je kralj Tvrtko I Kotromanić proširio tako što je od velikog srpskog feudalca Nikole Altomanovića osvoio veliki dio Zapadne Srbije, zemlje danasnjeg Sandžaka i zapadne Crne Gore, dijela Hrvatske, te srednju Dalmaciju sa ostvima: Brač, Hvar I Korčula? Kako se zvao narod kraljevine Bosne, kojom su poslije smrti kralja Tvrdka I vladali kraljevi: Stepan Dabiša, Jelena Gruba, Stepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić, Stepan Ostojić, Stepan Tomaš i Stepan Tomasević? Kako se zvao narod kojeg su zatekli Osmanlije kad su 1463. g. okupirali kraljevinu Bosnu? I što je jako bitno kako se zvao onaj većinski narod kraljevine Bosne koji je gotovo masovno iz manihejske dualističke vjere bosanske, tačnije iz Crkve bosanske prešao u islam? Vidjet ćemo iz kasnijeg izlaganja zvao se BOŠNJANI. A sve generacije od polovine XIX stoljeća, pa i nasa, učili smo laž. Prvo, naturena je velikosrpska teorija koja ukratko glasi: “Prilikom doseljavanja Južnih Slovena na Balkanskio poluostrvo, Srbi su naselili sve od rijeke Cetinje kod Zadra do Bugarske, te prema tome cijelo to stanovnistvo nije imalo od koga drugog nastati vec od Srba.” Tako po toj teoriji “narod srednjovjekovne Bosne su Srbi i BiH je “srpska zemlja”. Muslimani i katolici su Srbi islamske i katoličke vjere, Crnogorci su jedno srpsko pleme, a Makedonci Južni Srbi.” U navedenoj teoriji je korijen ideje o stvaranju Velike Srbije od Karlovca do grčke granice. Drugo, toj velikosrpskoj teoriji i neistini su se energično suprostavili velikohrvatski ideolozi sa kontra tvrdnjom: “ Prilikom naseljavanja Južnih Slavena na Balkanski poluotok, Hrvati su se naselili sve od Istre do Drine, te su muslimani Hrvati islamske vjere, pa su BiH hrvatske zemlje.”

04.07.2013.

SADRŽAJ KNJIGE: O ETNOGENEZI BOŠNJANA — BOŠNJAKA

SADRŽAJ    

PREDGOVOR

1.  NARODI KOJI SU ŽIVJELI NA TERITORIJI DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRIJE DOSELJENJA JUŽNIH SLAVENA

Važne napomene u vezi pada Rimskog carstva

 

2. KRATKO O STARIM SLAVENIMA

2.1  STARA POSTOJBINA ILI PRADOMOVINA SLAVENA

2.2  PODJELA SLAVENA PRILIKOM RASELJAVANJA

2.3  DOSELJAVANJE JUŽNIH SLAVENA I AVARA - OBRA NA BALKANSKO POLUOSTRVO

2.4  KRATKO O AVARIMA - OBRIMA

2.5  TUMAČENJA VELIKOSRPSKIH I VELIKOHRVATSKIH AUTORA O  PRAVCIMA DOLASKA NJIHOVIH PREDAKA NA BALKANSKO POLUOSTRVO NISU ISTINITA 

3. POSTANAK SEDAM MANJIH NARODA OD JUŽNIH SLAVENA

 

  Šta se desilo nakon što su se Slaveni doselili na Balkansko poluostrvo?

3.1    Preci današnjih Slovenaca
3.1.a Pokrštavanje predaka današnjih Slovenaca

3.2    Preci današnjih Hrvata

3.2.a O pokrštavanju predaka Hrvata

4.3    O precima današnjih Srba
4.3.a  Kako su Rašani stvorili državu Rašku?

4.4    O precima današnjih Makedonaca

4.5    O precima današnjih Crnogoraca

4.6     Nekoliko informacija o precima današnjih Bugara

4.6.a  Nastanak novih imena kod Južnih Slavena nakon doseljavanja na Balkansko poluostrvo

4.6.b  Pokrštavanje predaka današnjih Makedonaca, Srba, Crnogoraca i Bugara

 

 Da li je bilo pokrštavanja u Bosni i Hercegovini?

 

DOSELJAVANJE DIJELA JUŽNIH SLAVENA I AVARA NA TERITORIJE PRIBLIŽNE DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE

 

4. O ETNOGENEZI I IDENTITETU BOŠNJANA

4.1 O NASTANKU MALIH NARODA PRIJE BOŠNJANA I NJIHOVA INTEGRACIJA U VELIKE - BOŠNJANE

4.2 DRUŠTVENO UREĐENJE NA TLU DANAŠNJE BOSNE I  HERCEGOVINE POD VLAŠĆU AVARSKE DRŽAVE

 

  Nastanak Avarske države

       Dodatno o imenu Bosne  

4.3. NASTANAK BOŠNJANA

4.4 NASTANAK SAMOSTALNE DRŽAVE BOŠNJANA

4.5 DA LI JE U BOSNI I HUMU UOPĆE BILO POKRŠTAVANJA BOŠNJANA BILO OD STRANE RIMA ILI CARIGRADA? AKO JE BILO GDJE I KO IH JE POKRŠTAVAO?

4.6  ZAKLJUČAK O NASTANKU  SEDAM NARODA I NJIHOVIH DRŽAVA OD JUŽNIH SLAVENA, AVARA I ILIRA

 

5.  DALJE ANALIZE O BOŠNJANIMA

5.1  NA TLU DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE NIJE SE FORMIRALO NI  JEDNO DRUGAČIJE ETNIČKO JEZGRO OSIM BOŠNJANA

       Evo još nekoliko dokumenata o imenu naroda Bosne i Hercegovine

5.2  KO SU DOBRI BOŠNJANI?

5.3  IME BOŠNJANI - BOŠNJACI JE TRAJNO I NEUNIŠTIVO!

     5.4   KRATKO O BOŠNJANIMA U IX I X STOLJEĆU DO 976.g.

5.4.1 NAJVAŽNIJI STAVOVI MUHAMEDA HADŽIJAHIĆA O BOSNI U IX i X STOLJEĆU

       Vladari Bosne u IX i X stoljeću prema M. Hadžijahiću

       Da li je održan sabor na Duvanjskom polju (kratko o Duvanjskom saboru 886.god.)

5.4.2 NADA KLAIĆ O BOSNI U IX I X STOLJEĆU

       O Porfirogenitovu prolasku kroz Bosnu oko polovine X stoljeća prema nalazima N. Klaić

 

6. VJERA BOŠNJANA BILA JE MANIHEJSKA VJEROVATNO JOŠ OD POČETKA IX STOLJEĆA

6.1 POJAVA MANIHEJSTVA - POJAM I SUŠTINA
      Osnovne crtice o Maniheju i suštini njegovog učenja

6.2  SAŽETAK O MANIHEJSTVU

6.3 ŠIRENJE MANIHEJSTVA

 Kratko o širenju dualističke ideje i nauke od polovine III do polovine X stoljeća, do pojave popa   ''Bogumila'' oko 935. god. u obliku sažetka

6.4  OŽIVLJAVANJE RADA MANIHEJACA

1               Pavlićani

2               Masalijani

3               Bogumili

6.5  MANIHEJSTVO NIJE NIČIJI RENEGAT

6.6   O IMENU KRSTJANI U MANIHEJSTVU

        Koji su argumenti o pojavi manihejstva u Makedoniji i Bugarskoj vjerovatno uskoro zatim i u Bosni?

Vizantijski izvori

         LITERATURA ZA TEMU KORIJENI MANIHEJSTVA

6.7  USTANIKE MAKEDONACA PROTIV BUGARA 969. I PROTIV GRKA 972.-976., TE STVARANJE VELIKOG MAKEDONSKOG SAMUILOVOG CARSTVA (976-1018) ORGANIZIRALI SU ILI SNAŽNO POMOGLI DUALISTI

       Uloga dualista u pripremi i izvođenju ustanka u Makedoniji 969. i 972. - 976.

       Ustanak Makedonaca protiv bugarske okupatorske vlasti

       Ustanak Makedonaca protiv vizantijske okupatorske vlasti 972.-976.

6.8  BOŠNJANI I BOSNA NAJVJEROVATNIJE U SASTAVU SAMUILOVOG CARSTVA (976.-1018.)

 

7. O MANIHEJSTVU U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI I HUMU

7.1 O MANIHEJSTVU U BOSNI

     Pogrešna mišljenja o početku rada Maniheja u današnjoj Bosni i Hercegovini i šire

7.2 O MOGUĆNOSTIMA DOSPIJEĆA MANIHEJSTVA U BOSNU POD IMENOM KRSTJANI,  PLANSKIM ŠIRENJEM ISTOG IZ VIZANTIJE ILI IZ MAKEDONIJE

7.3 KRATKO O POČETKU RADA MANIHEJACA U BOSNI

Neka od dosadašnjih stajališta o postanku i početku rada krstjana u Bosni

Argumenti pojave manihejstva u Bosni

Manihejci u Bosni i Humu zvali su se krstjani a ne bogumili i ne patareni

7.4 ŠIRENJE MANIHEJSTVA U BOSNI I HUMU I NJEGOVO UČVRŠĆENJE U SVIJEST  BOŠNJANA ZA VRIJEME SAMUILOVA CARSTVA (976. - 1018.)

7.5 DUALISTIČKI APOSTOLI (SVEĆENICI I MISIONARI) DONIJELI SU SOBOM I PISMO KOJE JE UBRZO DOBILO IME BOSANČICA

      Pojava pisma u Bosni i Humu

    7.6 NEKA OD SAVREMENIH POGREŠNIH SHVATANJA O KRSTJANIMA VJERNICIMA CRKVE BOSANSKE

     O POSTANKU CRKVE BOSANSKE

7.7 PAD SAMUILOVA CARSTVA I ŽESTOK PROGON I UNIŠTAVANJE

  DUALISTA NAJVIŠE ONIH U MAKEDONIJI I BUGARSKOJ

  ŠIRENJE DUALIZMA U XI STOLJEĆU

     Kratko o patarenima

7.8 ZAKLJUČAK O KRSTJANIMA VJERNICIMA CRKVE BOSANSKE
21.06.2013.

 

 

8. BOŠNJANI NAKON PADA SAMUILOVA CARSTVA

8.1 KRATKO O BOŠNJANIMA U XI STOLJEĆU

8.2 O RADU DUALISTA HRISTJANA (KRISTJANA) U BOSNI, HUMU I RAŠKOJ NAKON PADA SAMUILOVA MAKEDONSKOG CARSTVA

9  MIT O KATOLIČANSTVU U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Da li je bilo katoličke biskupije ili pravoslavne episkopije u Bosni?

9.1     Predhodne napomene

9.2 Mit o katoličanstvu u srednjovjekovnoj Bosni započeo je na osnovu krivotvorina kralja Bodina i barskog biskupa Petra

9.3  Priče o nekakvoj katoličkoj bosanskoj biskupiji iz 1089. god. nisu zasnovane na relevantnim izvorima

9.4 NEKA OD SAVREMENIH POGREŠNIH SHVATANJA O KRSTJANIMAVJERNICIMA CRKVE BOSANSKE

 

9.5    Mišljenje drugih autora o knjizi Maje Miletić

9.6 Šta kaže Jaroslav Šidak o knjizi Maje Miletić

10 KRATKO O BOŠNJANIMA U XII STOLJEĆU

Kratka orijentaciona napomena o dinastiji Kotromanića

10.1 BOŠNJANIN BAN BORIĆ (1154.-1166?)

10.2 BOŠNJANIN BAN KULIN (1180.-1204.)

       O BOŠNJANIMA I NJIHOVOJ DRŽAVI BOSNI U XIII STOLJEĆU

       Neuspjeli pokušaji pape Inoćentija III da u Bosnu i Hum ubaci katoličanstvo, pritisci na   Bošnjane i Kulina bana 1200. - 1203. god.

       KRATKO O ZBORU NA BILINU POLJU 08.04.1203.G.

       Kako N. Klaić tumači događaje vezane za zbor na Bilinu Polju 1203. g.

       ANEKS O NAZIVU KRSTJANI NAKON SPOZNAJA POSLIJE ZBORA NA BILINU POLJU 1203. GODINE

 Da vidimo do čega je došao Salih H. Alić tokom njegovog istraživanja značenja apelativa krstjani u abjuraciji

        POKUŠAJ DEFINICIJE CRKVE BOSANSKE

10.3   BOŠNJANIN BAN MATEJ NINOSLAV (1230.-1249.)

 Novi neuspjeli pokušaji i pritisci Rimske kurije na Bošnjane i bana Mateja Ninoslava 1230. - 1249. da se u Bosnu ubaci katoličanstvo i da se u njoj osnuje katolička biskupija.

10.4 PRIJEZDA I - U USORI (1233.-1267.)

10.5 NINOSLAVA JE NASLIJEDIO PRIJEZDA II (1250.-1283.)

       O BOŠNJANIMA U DRUGOJ POLOVINI XIII STOLJEĆA

        Kratko o srpskom ex kralju Dragutinu i navodnom dolasku franjevaca u Bosnu 1291. god.

11  KRATKO O BOŠNJANIMA I BOSNI U XIV STOLJEĆU

       HRVATSKI VELIKAŠI BRIBIRSKI ŠUBIĆI NISU USPJELI POSTATI   GOSPODARI BOSNE

          O BOŠNJANIMA I NJIHOVOM OSMOM VLADARU BOŠNJANINU BANU STEPANU II  KOTROMANIĆU

11.1 Daljne analize dokumenata o Bošnjanima, o odnosu Stepana II i Tvrtka I Kotromanića prema katoličanstvu i Crkvi bosanskoj

11.2 O BOŠNJANIMA U NAJSRETNIJEM VREMENU BOSNE KAD JE POSTALA KRALJEVINA I NJIHOVOM KRALJU TVRTKU I KOTROMANIĆU

Proširenjem Kraljevine Bosne na istok preko pola teritorija današnjeg Sandžaka ušlo je u njen sastav; takvo stanje zatekli su osmanski Turci

Krunisanjem je dobio naziv Stefan Tvrtko I v hrista boga Kral Srbljem i Bosne i Primorja

VAŽNI DOKUMENTI O IMENU BOŠNJANI IZ XIV i XV STOLJEĆA

a) Odgovori pape Grgura XI iz Avinjona 1373. g. na 23 pitanja koja mu je uputio Bartolomej iz Alvernie Vikar Franjevačke vikarije za Bosnu koja je imala sjedište u Đakovu u Slavoniji

 b) Važan dokument iz XIV st. o imenu Bošnjani jeste Tvrtkova darovnica Vukcu Hrvatiniću

c) Dvije do sada poznate povelje kralja Tvrtka I iz kojih se takođe vidi da se stanovništvo Bosne i Huma zove Bošnjani a elita njihovog plemstva "dobri Bošnjani"

 d) Daljni dokazi da je Crkva bosanska bila manihejska i da se narod zvao Bošnjani i u vrijeme pada Bosne

 e) Evo još važnih dokumenata da se narod zvao Bošnjani i u pred osmansko doba i kontinuirano se nastavio tako zvati i nakon pada Bosne tokom cijelog perioda Osmanske vladavine u Bosni

 

STEĆCI - SU KRUCIJALNI DOKAZ IDENTITETA BOŠNJANA

Tvrtka je naslijedio kralj STJEPAN DABIŠA (1391.-1395.) vjerovatno jedanaesti vladar po redu?

12     BOŠNJANI I BOSNA U XV STOLJEĆU

12.1             Zašto vladari srednjovjekovne Bosne nisu dopuštali pokrštavanje Bošnjaka

12.2             Srednjovjekovna Bosna nije bila kršćanska ni hrišćanska nego krstjanska - manihejska

12.3             Značajniji dosadašnji autori koji su pisali o Crkvi bosanskoj

   12.4   VJEROVATNO SEDAMNAESTI VLADAR BOSNE BOŠNJANIN KRALJ STEPAN TOMAŠ (1443.-1461.)

 

13  O CRKVI BOSANSKOJ UOČI NJENOG NESTANKA

ŽESTOKA OFANZIVA PAPE I FRANJEVACA NA MANIHEJSKU CRKVU BOSANSKIH KRSTJANA  

Počeci nestajanja organizacije Crkve bosanske  

 UZROCI NESTANAKA MANIHEJSKE CRKVE BOSANSKIH KRSTJANA I ZAJEDNO SA NJOM SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVE BOSNE

Pogrešna mišljenja pojedinih autora o nestanku Crkve bosanske

VJEROVATNO OSAMNAESTI VLADAR BOSNE BOŠNJANIN KRALJ STEPAN TOMAŠEVIĆ (1461-1463)

Pismo bosanskog kralja Stepana Tomaševića rimskom papi Piu II 1461. god.

14  PAD KRALJEVINE BOSNE 1463. G., DRŽAVE BOŠNJANA STARE OKO ŠEST STOTINA GODINA

Osmanlije su postepeno osvajale istočne dijelove Bosne i Hercegovine još 1414. i 1421. godine nadalje

DRAMATIČNA ZBIVANJA

STANJE KOD BOŠNJANA NAKON SLOMA CRKVE BOSANSKIH MANIHEJA (KRSTJANA) 1459. GOD. I BOSANSKOG KRALJEVSTVA 1463.GOD.

Kratko o Jajačkoj i Srebreničkoj banovini (1465.-1526.)

Nasilno pokatoličavanje započeto za kralja Tomaša se nastavilo u Jajačkoj i Srebreničkoj banovini

A.    O PRELAŽANJU BOŠNJANA MANIHEJSKE VJERE NA ISLAM

B.     U Bosanskom kraištu

C.   NESTANAK MANIHEJSKE CRKVE BOSANSKE I PRIMANJE ISLAMA, KATOLIČANSTVA I PRAVOSLAVLJA U BOSNI I HERCEGOVINI

D.   Prethodne napomene o nestanku Crkve bosanske

E.    Pogrešno je mišljenje N. Malcolma ''kako je zagonetno nestala Crkva bosanska''?

F.     O dvoličnom stavu Dragoljuba Dragojlovića

G.   NASTANAK TRI VJERE KOD BOŠNJANA I TO MUSLIMANA, KRŠĆANA I HRIŠĆANA

H. ZAŠTO JE ZNATNO VEĆI BROJ BOŠNJANA - MANIHEJA PREŠAO NA ISLAM NEGO U KATOLIKE I PRAVOSLAVCE

I. SAŽETAK O MANIHEJSKOJ CRKVI BOSANSKOJ

 

J. ZAKLJUČAK O NESTANKU CRKVE BOSANSKE

Procesi nestajanja Crkve bosanske čvrsto su povezani sa nestajanjem države Bošnjana

Položaj Bošnjana katolika nakon pada Bosne

BOSNA SREBRENA

 Položaj Bošnjana pravoslavaca pod vlašću Osmanlija

JE LI BILO ISLAMA U BOSNI I PRIJE DOLASKA OSMANLIJA?

 Dio o Vlasima i Balijama

 IME BOŠNJANI-BOŠNJACI OSTALO JE NEPROMIJENJENO TOKOM CIJEOG OSMANSKOG PERIODA KOD SVE TRI NOVONASTALE VJERE

O kontinuitetu narodnog imena Bošnjani - Bošnjaci u Osmanskom periodu

Dokazi da su se bh. katolici pa i pravoslavci s ponosom zvali BOŠNJACI

 BOŠNJACI JEDAN NAROD RAZVRSTAN U TRI VJERE

 Etničko stablo Bošnjana - Bošnjaka Bošnjaci su tokom osmanske vladavine imali visoku patriotsku svijest da im je Bosna jedina domovina

KRATKO O POKRETU ZA AUTONOMIJU BOŠNJAKA POD VOĐSTVOM HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

15   POJAVA IDEJA O VELIKOJ SRBIJI I VELIKOJ HRVATSKOJ OSVAJANJEM BOSNE I HERCEGOVINE

O PRVIM IDEJAMA ZA OSVAJANJE BOSNE I HERCEGOVINE I NJENO PRIKLJUČENJE SRBIJI

O VELIKOSRPSKOJ PROPAGANDNOJ BORBI ZA OSVAJANJE BOSNE I HERCEGOVINE

Kratko o mišljenju Dositeja Obradovića u vezi Bošnjaka sve tri vjere

 Kratko o ulozi Vuka Stefanovića Karadžića u vezi Bošnjaka

POSRBLJIVANJE BOŠNJAKA PRAVOSLAVNE VJERE  

Kako su još tada radili velikosrpski nacionalisti i aktivisti?

 Osnivanje u Sarajevu Društva za širenje srpskog imena u Bosni i Hercegovini 1862. god. ili 1863. god.

 POHRVAĆIVANJE BOŠNJAKA KATOLIKA

 Osnivanje u Sarajevu 1862.g. Društva za širenje hrvatskog imena u Bosni i Hercegovini

Kako je vršena indoktrinacija, manipulacijom lažima gdje se ko naselio u VI i VII stoljeću

 Tzv. Nevesinjska puška - ustanci pravoslavnih seljaka u Hercegovini i zatim u Bosni 1875. - 1878. god. jesu glavni povod da je Austro - Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878.g.

 

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE OD STRANE AUSTROUGARSKE 1878. GOD. NAPOMENA O KALAYU POSRBLJIVANJE, ODNOSNO POHRVAĆIVANJE BOŠNJAKA MUSLIMANA

POKRET MUSLIMANA ZA KULTURNO-PROSVJETNU I VJERSKU AUTONOMIJU U BOSNI I HERCEGOVINI

Dešavanja pojačanog katoličkog prozelitizma Kontinuirani pritisci i indoktrinacija radi promjene imena: umjesto Bošnjaci - muslimani

 O navodnom samonapuštanju bošnjaštva i prelasku na muslimanstvo krajem XIX i početkom XX stoljeća

Pojačane aktivnosti posrbljivanja i Bošnjaka muslimana od oko 1895.g. i u dijaspori

Daljne akcije pohrvaćivanja Bošnjaka muslimana

 

PRILOG ETNOGENEZI BOŠNJAKA SANDŽAKA

 

PERFIDIJE OKO ZATIRANJA IMENA BOŠNJAK  SU SE NASTAVILE I TOKOM  XX STOLJEĆA

Kako hrvatski nacionalisti tumače etnogenezu bosanskohercegovačkih Hrvata i njihovu nacionalnost

Kontinuirano slamanje Bošnjaka muslimana od sloma njihovog ustanka pod vođstvom, Husein - kapetana Gradaščevića 1832. -1995.

Samo nekoliko činjenica o Bošnjacima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca

Kratko o sporazumu Cvetković - Maček KRATKO O BOŠNJACIMA OD 1941. DO 1992.G

 a) Stvaranje tzv. NDH

b) O projektu Stevana Moljevića

 c) O ustancima partizana širom Jugoslavije Ko je zaustavio sramotni bratoubilački rat 1941. - 1945?

d) Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a i Drugo zasjedanje AVNOJ-a vratili su državnost BiH

 e) O agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995.

NEKA SLOBODNA RAZMATRANJA POŽELJNA UZ OVU TEMU

1. Historijske posebnosti bošnjačke - bosanske nacije

2. Teškoće političke analize nacionalne emancipacije Bošnjaka

3. O postanku (opstanku) bošnjačke nacije

4. Manipuliranje pojmom nacije izazivanjem zbrke u medijima i u udžbenicima štampanim u Beogradu i u Zagrebu

5. Ko su nacionalisti u BiH

6. Pokušaj definiranja današnja tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine

7. Sažetak o imenu Bošnjani (Bošnjaci)

8. Važna analiziranja i razmatranja o savremenim Bosancima, Bosni i Hercegovini

9. Moja sugestija i apel za moguću etničku reintegraciju radi očuvanja jedinstvene države BiH

10. Pokušaj definiranja Bošnjaka
Kratko u vidu uzgrednih napomena o nazivu Bosanac
Specifičnost Bosanaca u odnosu na Amerikance i Švajcarce

11. O budućoj demokratskoj Bosni i Hercegovini
Pokušaj sažimanja suštine sadržaja knjige prije zaključka

ZAKLJUČAK

Recenzija akademika prof. dr. Muhameda Filipovića

 

 

30.11.2012.

ETNIČKO STABLO BOSANACA

STABLO
STABLO


06.08.2012.

INTERVIJU SA Magistrom HAKIJOM ZORANIĊEM dio1.

Pilav H.: Poštovani gospodine Hakija, hvala vam što ste pristali na razgovor za ovaj blogg koji je posvečen Vašoj knjizi i ja bih ga počeo sa pitanjem : šta Vas je motiviralo da u tako poznim godinama izvršite toliko obimno istraživanje?

Zoranić H.: Ukratko rečeno motivirali su me stvarni događaji koji su se dešavali tokom II svijetskog rata. Bio je to bratoubilački rat i genocid, tekli su takoreći potoci bratske krvi. A onda se desila agresija na suverenu međunarodno priznatu državu BiH 1992 - 1995. Tada se ponovio i bratoubilački rat i genocid. Strahote oba bratoubilačka rata sam osobno doživio i preživio i bezbroj puta se upitao zašto se to dešava i da li će se to ponavljati. Ratovi i genocidi se ne dešavaju slučajno.       

Znam, ratovi i genocidi su posljedice nekih često skrivenih uzroka. Čitajući udžbenike istorije za sve nivoe školovanja pisane u Beogradu i udžbenike povijesti pisane u Zagrebu primjetio sam da se mnogo razlikuju posebno oni pisani kao istorije BiH. Oba gore navedena rata, su jako zorno pokazala da sva tri naroda u BiH nisu znali nit sad znaju istinitu istoriju o samima sebi, a još manje o druga dva naroda. Što je još gore iz pogrešnih namjernih i nenamjernih naučavanja izvana unijeta je mržnja među njima.

Najviše nejasnoća postoji od koga tačno potiču bh Srbi, bh Hrvati, a još više Bošnjaci, jer za njih osvajački krugovi iz Beograda tvrde da su dijelom Turci, a većim dijelom "Srbi islamske vjere". S druge strane hrvatski osvajački krugovi tvrde da su muslimani " Hrvati islamske vjere". Dok sami Bošnjaci, ne prihvataju te neistine. Ali je malo onih koji bar približno znaju bar dio istine o samima sebi.        

Eto ukratko sam iznio šta me je motiviralo da krenem u istraživanje O ETNOGENEZI BOŠNJANA - BOŠNJAKA sa najvećom željom da pomognem da dođe do trajnog pomirenja, kad doznamo ISTINU.

Pilav H.: U toku istraživanja na kakve ste to neistine naišli i koji su uzroci ratova i genocida?

Zoranić H.: Brojne su neistine i falsifikati istorije naroda BiH. Gotovo sve su izmišljene od strane osvajačkih krugova i pretendenata na osvajanje BiH i njeno pripajanje Srbiji, odnosno Hrvatskoj ili njenoj podjeli na srpski i na hrvatski dio.     

Osvajački krugovi iz Beograda su prilikom operacionalizacije projekta Ilije Garašanina 1852.g. izmislili neistinitu tezu koja glasi: " Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Srbi su naselili sve od rijeke Cetine kod Zadra pa do Bugarske. Tako da današnji narodi na tome prostoru : Bosanci, Crnogorci, Makedonci nisu imali od koga nastati osim od Srba". U toj tezi se sadrži i ona da su muslimani "Srbi islamske vjere", te je BiH "srpska zemlja".     

Ubrzo su hrvatski osvajački krugovi iz Zagreba izmislili kontra tezu koja glasi: " Prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, Hrvati su naselili sve od Istre do Drine, te je BiH, 'hrvatska zemlja' ", a muslimani "Hrvati islamske vjere".

Pilav H.: Zar te teze zaista nisu tačne?

 Zoranić H.: Zaista nisu tačne, one su izmišljene zbog pretenzija na BiH!

Evo dokaza. U staroj postojbini Slavena nije bilo imena Srbi niti Hrvati! Kada bi to bilo tačno onda bi to onovremeni grčki, rimski i arapski istoričari: Prokopije, Herodot, Tacit, Mavrikije, Ibrahim Ibn Jakub i Masudije napisali doseljavanje Srba i Hrvata na Balkansko poluostrvo, ali ne oni su pisali samo o doseljavanju Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo.

Pilav H.: Do kakvih ste rezultata došli, ko je zapravo naselio današnje oblasti Bosne i Hercegovine?

Zoranić H.: Veliki Slovenački istoričar prof. dr. Bago Grafenauer, pa za njim Leo Margetić koji su se ozbiljno bavili istraživanjem doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo, konkretno za BiH, pišu slijedeće, parafraziram: " Napadi dijela J. Slavena i avarskog plemena ( turskog porijekla) Kutrigura na veliki dio Ilirikuma tj. današnje Bosne, desili su se tri puta. Prvi put 567.g. tada su samo prošli ka moru u Dalmaciju, drugi put 587. kada su ih Iliri opet protjerali ka Dalmaciji i treći put 605.g. Od tada do oko 635.g. gotovo stalno su ratovali sa Ilirima. Otjerali su Ilire u brda i planine, pa su od tada počeli živjeti tu dijelovi Ilira, Južnih Slavena i Avara. Dakle dijelovi triju naroda".

Rezultati istraživanja i nalazi profesora: Grafenauera i Margetića potvrđeni su od strane prof. Kronštajnera, Kunstmana i V. Pobla na naučnom skupu u Stip Cweldu u organizaciji Akademije nauka Austrije 1982.g. na temu: Bavarci i njihovi susjedi.

Pilav H.: Kako je zapravo nastalo ime BOŠNJANI i BOSNA?

Zoranić H.: Navedeni dijelovi triju naroda ( Iliri, J. Slaveni i Avari) su se vremenom pomirili, počeli međusobno razmjenjivati brsko planinske stočarske proizvode za ravničarske, međusobno se miješati po zakonima života: identifikacije asimilacije i dr. vremenom je došlo do simbioze. Dijelovi navedena tri naroda stopila su se u jedan narod koji će u daljim društvenim procesima dati sebi ime po rijeci Bosni Bošnjani. Po istoj rijeci u daljim procesima dati će i zemlji ime Bosna. Kada su kasnije osnovali državu dali su joj ime Bosna.     

Dalje, kad je kod njih dospijelo manihejsko učenje i vjerovanje osnovali su manihejsku Crkvu bosansku. Manihejci su idući od Persije preko Grčke još u IX st. stigli u Bosnu i donijeli jedan oblik starogrčkog pisma, starijeg i od ćirilice i od glagoljice, dali su mu ime Bosančica. Dakle nije ni srbijančica ni hrvačica nego BOSANČICA.

Bošnjani su iznjedrili bosansku vladarsku dinastiju KOTROMANIĆA. Svi vladari Bosne su Bošnjani Kotromanići. Godine 1377. krunidbom Tvrtka I Kotromanića za kralja, država je postala kraljevina Bosna koja je postojala sve do njenog pada pod vlast Osmanskog carstav 1463. godine. Prije toga, Bošnjani su odbili pet (5) napada Osmanlija i nekoliko Ugarskih napada, to je bila jaka država Bosna! Tek pred velikim sultanom Mehmedom II El Fatihom, osvajačem Carigrada i cijelog Vizantiskog carstva, kraljevina Bosna nije imala šansi da se mogla oduprijeti niti odbraniti.

Osmanlije su u Bosni zatekli samo jedan narod BOŠNJANE, star oko 700 do 800 godina. Od pada kraljevine Bosne od 1463. godine do njene okupacije od starne Austo-Ugarske 1878. godine Bošnjani su se, iz nekog razloga, nazivali BOŠNJACI. Što se radi o samo jednom slovu zamjene i to Bošnjaci SVE TRI VJERE! Bošnjaci pravoslavci, Bošnjaci katolici i Bošnjaci muslimani.

Za ovo treba vidjeti i Načrtanije Ilije Garašanina u njemu piše da su se svi stanovnici Bosne zvali Bošnjaci, stim da su bili Bošnjaci sve tri vjere.

Šta se sa njima desilo od 1878. do danas? Kakva su se to čuda izdešavala da je od jednog jedinog naroda Bošnjaka sa tri vjere, nastala tri međusobno suprostavljena, povremeno zakrvljena, čitaoci će odgovore naći u ovoj knjizi.

Pilav H.: Hoćete li molim Vas još malo opširnije kazati o Bošnjanima?

Zoranić H.: Pazite, ja sam u odgovoru na Vaše prethodno pitanje nužno odgovarao u tezama. Da se potpuno nauči ovo pitanje potrebno je vrlo pažljivo čitati moju knjigu: O ETNOGENEZI BOŠNJANA - BOŠNJAKA. Ja ću pokušati da kažem još nekoliko značajnih rečenica.       

Narod srednjovjekovne Bosne od vjerovatno polovine VII ili početkom VIII stoljeća je sebe nazvao po rijeci Bosni BOŠNJANI. Tako su zapravo postupili Južni Slaveni i u drugim dijelovime tj. davali su sebi imena po imenima rijeka. Tako su dio Slavena koji su naselili dijelove današnje Srbije tad po rijeci Raška dali sebi ime Rašani, oni pored rijeke Zete Zećani kasnije Crnogorci, pored rijeke Strume Strumljani, pored Neretve Neretljani itd. U knjizi ćete naći odgovor na pitanje ko su dobri Bošnjani.

Dakle u srednjevjekovnoj Bosni nema imena Srbi ni Hrvati, pa ni imena dobri Srbi niti dobri Hrvati. Naime, narod srednjevjekovne Bosne se oko 800 godina zvao BOŠNJANI, a dio elite bosanskog plemstva koji su morali ispuniti određena pravila i kriterije zvali su se dobri Bošnjani.       

Na priloženom crtežu se može lijepo pratiti ETNOGENEZA BOŠNJANA -BOŠNJAKA. Važno je da kažem da niti jedan bosanski vladar nije bio ni Srbin ni Hrvat. Svi su bili BOŠNJANI ! Šta više, sve do bosanskog kralja Tomaša i njegova sina Stepana Tomaševića, kad je Tomaš zbog niza nepovoljnih okolnosti ucijenjen morao preći iz krstjana u katolike 1445.g., svi drugi vladari su bili manihejci krstjani tj. vjernici Crkve bosanske. Jedino su Stepan II Kotromanić i Tvrtko I Kotromanić bili toliko mudri da su se tokom vanjske politike stranim državnicima kazivali katolicima, a kod kuće su stalno bili vjernici Crkve bosanske, koju su pazili i mazili kao značajan stub bosanske države.





06.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio2.

Pilav H.: Iz priloženog crteža se vidi da je narod srednjovjekovne Bosne gotovo 800 godina sebe nazivao, odnosno nosio ime Bošnjani, kad i zašto su promjenili ime u Bošnjaci?

 Zoranić H.: Najvjerovatnije da to nisu učinili oni sami.To se desilo krajem XV st. Naime, osmanski Turci su osvoili mnoge narode čije se ime kao i njima završava na ci: Turci,Grci, Iranci, Sirijci, Alžirci i dr. pa su vjerovatno oni promijenili samo jedno slovo i to slovo n slovom c. Tako se isti narod nastavio umjesto Bošnjani - zvati Bošnjaci.

Pilav H.: Je li se ime Bošnjaci tokom osmanske vladavine Bosnom odnosilo samo na muslimane?

 Zoranić H.: Ne, nikako! To ime su ponosno nosili i katolici i pravoslavci. To između ostalih dokaza piše u tački 6 Načertanija Ilije Garašanina. Takođe brojni franjevački Vikari i pisci iz Bosne pišu da su se bosanski katolici ponosno zvali Bošnjaci.

 O tome kada, kako i zašto je došlo da se ime Bošnjaci reduciralo samo na muslimane, opširno sam rezultate istraživanja napisao u mojoj knjizi.

Pilav H.: Znaći li to da i današnji bh Srbi i bh Hrvati kao i Bošnjaci potiču takođe od srednjovjekovnih Bošnjana, odnosno od kasnije nazvanih Bošnjaka?

 Zoranić H.: Da, naravno svi oni starosjedioci autohtoni pravoslavci i katolici, potiču od Bošnjana, odnosno od Bošnjaka, osim onih što su doselili iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, ali i oni su se vremenom po osnovu vjere asimilirali u pravoslavne Bošnjake , odnosno u katolike Bošnjake.         

Sva moja istraživanja su pokazala da su Bosanci sve tri vjere stvarno braća. Osvajački krugovi, pretendenti na Bosnu i Hercegovinu iz vana su nam razbili to bratstvo.

Pilav H.: Šta biste naročito naglasili da je Bošnjane razlikovalo od susjednih Srba u Srbiji i Hrvata u Hrvatskoj?

 Zoranić H.: Bošnjani su od oko sredine VIII st. pa tokom svog razvoja imali:         

1. Same sebe kao narod;         

2. teritoriju Bosnu;         

3. državu Bosnu, koja je osim dvije do tri kratke epizode tokom cijelog srednjeg vijeka nezavisna, suverene banovina do 1377.g. Od 1377.g. do 1463.g. kraljevina;         

4. bosanski jezik;         

5. pismo bosančicu, koje nije ćirilica, koje nije ni srbijančica(ćirilica), ni hrvatčica glagoljica;         

6. manihejsku Crkvu bosansku, čiji su se vjernici zvali krstjani;         

7. stećke - nadgrobne spomenike svojstvene samo Bošnjanima, a u prelazno vrijeme nakon pada Bosne 1463.g. oni Bošnjani koji su prešli u pravoslavce nastavili su jedno vrijeme i dalje podizati stećke i u njih uklesavati krstove i dr. Oni Bošnjani koji su prešli u katolike takođe su nastavili podizati stećke i na njima urezivati križeve. I oni Bošnjani koji su prešli u islam nastavili su takođe podizati stećke i na njima uklesavati mijesec i zvijezdu.        

Dakle vidimo da su Bošnjani imali sve, čak i više karakteristika svog identiteta od susjednih naroda.

Pilav H.: Nakon što sam pročitao Vašu knjigu provjeravao sam, praveći neku vrstu ankete među poznanicima i rodbini, koliko običan čovjek zna o prošlosti a prije svega o tome koji je to narod živio na prostorima Bosne i Hercegovine od VII do sredine XIX stoljeća i kako se zvao? Došao sam do poraznog zaključka da jako malo njih zna pravi odgovor. Zbog čega je to tako?

 Zoranić H.: Postoji više uzroka i vrlo ozbiljnih razloga za to. Prije svega što su učili falsifikovanu istoriju i imaju privid da znaju. Ja ću pokušati da navedem one uzroke koje smatram najozbiljnijim.

Naime od kada je počelo ozbiljno da slabi Osmansko Carstvo, a još jače nakon uspijelih grčkog i srpskog ustanka. Obe zemlje su se oslobodile od osmanske vlasti 1830.g. Ubrzo se u Beogradu u sam vrh države formirao tajni centar osvajačke politike čiji proizvod je NAČERTANIJE ( nacrt, plan) Ilije Garašanina 1844.g. o stvaranju Velike Srbije, ponajprije osvajanjem BiH. Plan je 1852.g operacionaliziran i tom prilikom je vjerovatno nacrtana ona poznata mapa ( karta) planirane Velike Srbije od Karlovca do Đevđelije. Najvjerovatnije tada su odabrani najsposobniji ljudi da se što je moguće bolje obuče za akcije, propagande i indoktrinacije najprije za posrbljavanje Bošnjaka pravoslavne vjere, a kasnije, nakon okupacije BiH od strane Austro-ugarske otpočet će odlično isplanirane akcije propagande, indoktrinacije i posrbljavanja i Bošnjaka muslimanske vjere.

Godine 1862. srpski knez Mihajlo šalje vrhunski obrazovanog teologa Teofila Petranovića u Sarajevo da osnuje Društvo za širenje srpskog imena u BiH kojeg do tada nije bilo. S Petranovićem je došao potreban broj pomagača, prije svega da posrbe Bošnjake pravoslavne vjere i da ih naučavaju da je BiH „srpska zemlja“. U te akcije su uključeni i sveštenici u crkvama, te učitelji i nastavnici u školama za pravoslavnu djecu. Za realizaciju indoktrinacije u Beogradu su napisani udžbenici istorije, jezika, istorije, književnosti, sociologije i brojna mitološka literatura.

U zagrebačkim intelektualnim krugovima su se uplašili od ideje stvaranja Velike Srbije, pa su takođe formirali tajni centar osvajačke politike iz kojeg je, takođe 1862.g. upućen vrhunski obrazovan Klement Božić da osnuje Društvo za širenje hrvatskog imena u Sarajevu i u BiH, kojeg do tada nije bilo, i to pohrvaćivanjem Bošnjaka katoličke vjere, te da ih naučavaju da je BiH „hrvatska zemlja“.

Drustvo za širenje srpskog imena postiglo je velike rezultate tako da su osvajački krugovi u Beogradu i na Cetinju smatrali da uz pomoć Rusije mogu osvojiti BiH. Osvajački krugovi Crne Gore imali su pretenziju da osvoje istočnu Hercegovinu i ½ Sandžaka. Nagovorili su bivše Bošnjake pravoslavne vjere novo stvorene "Srbe" da dignu ustanak i oni su ga digli 1875.g. Poznat je pod imenom Nevesinjska puška i trajao je do 1878.g. To je dovelo do Berlinskog kongresa, koji je ovlastio Austo-Ugarsku da okupira BiH i uspostavi mir, što je ona i izvršila.

Pilav H.: Je li ta okupacija uspjela zaustaviti proces posrbljivanja i pohrvaćivanja?

 Zoranić H.: Samo djelimično, ovaj dogadjaj, tj. okupacija BiH od strane Austo-Ugarske je na kraći rok zaustavila velikosrpsku osvajačku politiku, a velikohrvatskoj u uzvjesnoj mjeri dao krila i otvorio velike nade da će oni osvoiti BiH i pripoiti je Hrvatskoj. Od tada sve što se dešavalo sa BiH uzroci su djelovanja te dvije propagande. Kad je prevagnula snaga velikosrpske propagande stvorena je kraljevina SHS u kojoj nema BiH ni Bosanaca sve tri vjere. Kad je u početku II svjetskog rata prevagnula zagrebačka osvajačka politika stvorena je tzv. NDH u kojoj takodje nema ni BiH ni Bosanaca sve tri vjere. Eto takve su nam te dvije komšijske države. Sve što je, dakle u zadnjih 150 godina naučavano o BiH i Bosancima sve tri vjere pretežno potiče iz državnih osvajačkih centara je najvećim dijelom neistina. Radi se o velikom broju knjiga, udžbenika istorije, književnosti, jezika itd itd. Sve što se učilo iz istorija pisanih u Beogradu i povijesti pisanih u Zagrebu ima dosta istine, ali su prožete lažnom propagandom te predstavljaju zapravo visoko stručno isplaniranu indoktrinaciju. Ako se u 80–90% istinitih tumačenja da bi bila uvjerljiva vješto ubaci 10 – 20 % neistna, to je bio i bit će primamljivi otrov. Vrlo slično kao kad bi u 100 l mlijeka ubacili čak samo ½ litra otrova. Ono je zatrovano, dakle neupotrebljivo opasno po život. Indoktrinacije planirane i organizovano rađene iz osvajačkih pobuda oba centra odnijele su stotine hiljada nevinih života u II svjetskom ratu i u agresiji na R BiH 1992.-1995.g.. Zato postavljam ozbiljne zadatke mladim istraživačima. Moramo se odmah početi oslobađati od brojnih historiskih mitova i na stotine načina falsicificirane istorije-historije. Propaganda i indoktrinacija ( vršena neistinito napisanim udžbenicima istorije ( povijesti)) sve generacije XX stoljeća naučila neistinito o BiH i Bosancima sve tri vjere. Dakle gotovo cijelo stanovništvo obje bivše Jugovlavije su krivo naučene (indoktinirane). Posebno Bosanci sve tri vjere. Eto to bi bio pokušaj odgovora na Vaše pitanje, zašto ljudi neznaju istinu o našoj prošlosti?

03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 3.

Pilav H.: Da li je te akcije propagande i indoktrinacije mogla zaustaviti Austro-Ugarska nakon okupacije i kasnije aneksije BiH?

Zoranić H.: Sva moja istraživanja napisana u ovoj knjizi pokazuju da nije mogla. Jer, ti procesi su vrlo smišljeno počeli još 1862.godine i uglavnom su radili tajno!

Pilav H.: Kako izgledaju ti osvajački projekti i kaku su zapravo ostvarivani?

 Zoranić H.: Ovakvu Srboslaviju su željeli da naprave čak i genocidom i agresijom i tokom II svjetskog rata i tokom 1991.-1995.g. Milošević, Šešelj, Karadžić, Mladić i njihovi bliski pomagači.

Projekat Velike Srbije nacrtan je na mapi gdje se pokazuje Srbija od Karlovaca do Đevđelije. To je nacrtan glavni cilj stvaranja Velike Srbije.

Nakon njega uslijedila su razmišljana kako da se on ostvari. Najprije su razmišljali da to izvedu tiho nenametljivo uz razne razgovore i ubjeđivanja stanovništva BiH da pristane da se ista pripoji Srbiji. Pokušaji su vršeni planiranom propagandnom akcijom, vjerovatno su koristili mnoštvo vjerskih metoda propagande SPC ( Srpske pravoslavne crkve), razuvjeravanja svijesti, uvjeravanja, možda i ubjeđivanja i na taj način indoktriniranje svijesti, te smšljenim, planskim, usmenim i pismenim propagandama koristeći onu narodnu: sto puta izgovorena laža u jedno vrijeme dijeluje kao istina.

Glavno im je bilo ukloniti ime Bošnjak. Što dubljim UKOPAVANJEM imena Bošnjaci, najprije pravoslavne vjere a kasnije će preći na ukopavanje imena Bošnjaci katoličke vjere. Nakom zakopavanja tj. sakrivanja imena Bošnjaci kod Bošnjaka pravoslavaca i katolika, stekli su se uslovi da se predje na Bošnjake muslimane posebno da se na njih izvrši uticaj kako bi se djelovalo na njihovu svijest da i oni zaborave ime Bošnjak. Dakle da ponovimo.Takav je taj državni projekat, napravljen još 1844.godine ali on nije bio tako definitivno urađen pa su ga 1852.godine operacionalizirali, da bi nakon toga probrali najsposobnije ljude koje su uputili na razne kurseve da nauče da govore bosanskim jezikom, da nauče da razgovaraju sa Bošnjacima pravoslavne vjere, sa Bošnjacima katoličke vjere i sa Bošnjacima islamske vjere i da ih uvjeravaju da je pametno da se Bosna prikljući Srbiji i da Srbija bude stožer svih „Srba“. Stožer oko kojeg se okupljaju južno-slavenske zemlje, koje su oni nazvali srpske zemlje da bude „ujediniteljica“ svih Južnih Slavena koje su oni nazvali „Srbi“, a u stvari država samo za Srbe.

Riječi stožer i ujediniteljica su bile prevara. Cilj je bio Velika Srbija. To je bio glavni cilj i vidimo koje su to oni metode primjenjivali da bi se taj cilj ostvario.

Znaći prije svega : uvjeravanje pa onda ubjeđivanje pa razuvjeravanje „niste vi Bošnjaci rišćani vi ste Srbi“, i kad se sve to uradilo onda je knez Mihajlo, koji je najokorjeli protivnik islama, 1862. godine nakon događaja na Čukur česmi, koji je bio povod, kad je jedan mladić Srbin ošamario turskog vojnika a ovaj to nije mogao podnijeti pa je na njega pucao i ubio ga, onda je nastala velika pobuna i demonstracije. Knez Mihajlo je iskoristio te demonstracije da mu svijet pomogne i on je nakon tog događaja, koji se trebao riješiti putem suda, on je iskoristio da poruši preko 83 džamije u Beogradu koje su bile vrlo kvalitetne i reprezentativne. Kažu da je tada uništio preko 280 do 290 velikih grobalja islamskih, poravnio ih sa zemljom, ne poznaje se ništa gdje su bila. Zatim je naredio da se to isto uradi u Užicu u kome je bilo 30 i nešto džamija, isto su tako groblja poravnata, u Valjevu, u Šabac, Loznici itd. I zato je jedan od srpskih pisaca napisao, nakon tih strašnih genocidnih događaja slijedeću misao: „ Drumovi će se poželjiti Turaka a Turaka nigdje biti neće.“

Ovo stanovništvo koje je uspjelo da pobjegne živo preko rijeke Drine ovamo u Bosnu, Turci su još vladali Bosnom, osnovani su novi gradovi Šamac, Orašje, Brčko i drugi i tu su se naselili, a ogroman broj stanovnika iz Srbije je pobjegao u Tursku i to je, zapravo, početak realizacije plana ostvarivanja Velike Srbije države samo za Srbe!



03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 4.

Pilav H.: Jesu li osvajački krugovi iz Beograda i iz Zagreba radili javno ili tajno?

Zoranić H.: Radili su više tajno, manje javno jer radili su tako da prevare ogromne mase.

Naime i pored dosta velikih uspijeha, ipak je trebalo permanentno raditi na mijenjanju svijesti Bošnjaka sve tri vijere. Sad su oni bili u nevolji, kako da riješe i kako da ubjede bosansko stanovništvo, Bošnjake pravoslavne vjere, Bošnjake katoličke vjere i Bošnjake islamske vjere, kako da ih ubjede da oni prihvate da Srbija bude centar, stožer i da ona bude ujediniteljica a da Bosna bude priključena Srbiji i da nestane.

Već smo objasnili strašno lažnu tezu koja glasi: Prilikom doseljavana Slavena na Balkansko poluostrvo, oni odmah dodaju i sledeću rečenicu koja glasi: „Srbi su naselili od rijeke Cetinje kod Zadra, cijelu teritoriju do Bugarske“. Prema toj tezi rekosmo, ni jedan narod ni Bošnjaci katoličke vjere, ni Bošnjaci pravoslavne vjere, ni Bošnjaci muslimani, ni Makedonci, ni Crnogorci, ni jedan narod nije imao od koga drugog nastati osim od Srba.

To je ta strašno lažna veliko-srpska teza koja je prouzrokovala, u zadnjih stotinu i nešto godina velike žrtve, prije svega Srba, jer Hrvati nisu mogli prihvatiti da se, bez ikakvih osnova istoriskih, osnuje jedna takva velika Srbija koja seže do Karlovca I postaje prijetnja Hrvatskoj. U tom slučaju šta ostaje gore od Hrvatske? Hrvatska bi bila za nedelju dana osvojena, samo da Srbi mobilišu bosanske mladiće u vojsku, oni bi mogli za desetak dana da osvoje Hrvatsku.

Naravno, tada bi zaprijetila opasnost i Sloveniji i to je sve navelo hrvatske intelektualce, koji su, istini za volju, stalno ružno pričali o islamskoj vjeri. Jako često Bošnjake muslimane u Bosni nazivali Balijama, neosnovano, nepoznato mi je odakle im je taj izraz, ali oni su to tako u ružnom kontekstu ponavljali.

Kad je Ante Starčević, vjerovatno, vidio tu mapu Velike Srbije od Karlovca do Đevđelije i kad je vidio kakva se strahota priprema onda se on podobro zamislio i sazvao sve tadašnje intelektualce u Zagrebu i ispričao im da je saznao da postoji tajni veliko-srpski projekat koji zamišlja stvaranje velike Srbije od Karlovca do Đevđelije. To je strahovito velika opasnost za Hrvate te im je parafraziram rekao: „Mi smo do sad griješili što smo muslimane Bošnjake u Bosni nazivali Balije i što smo im svakojake ružne riječi govorili zbog toga što su islamske vjere. Od danas pa u buduće ne smijemo se više tako ponašati, mi ćemo sada, vi-zavi ove srpske teze, da su Srbi naselili od Karlovca do Bugarske, i da je cjelokupno stanovništvo bez obzira na vjeru i narodnost nastalo od Srba, mi ćemo sada morati da iznesemo kontra tezu koja će glasiti: 'Nije istina da su prilikom doseljavanja Južnih Slavena na Balkansko poluostrvo Srbi naselili od Cetine do Bugarske, nego su Hrvati naselili sve od Istre do Drine'.

I još, plus, ono mjesto gdje se sastaju Piva i Tara i nastaje rijeka Drina, ako bismo tu povukli jednu vertikalnu crtu- liniju od tog mjesta do obale Jadranskog mora pa tom širinom išli do Skadarskog jezera i rijeke Bojane, to je teritorija koju su naselili Hrvati“. Prema tome odlučili su hrvatski-aktivisti Bosna nije srpska kako Srbi tvrde nego je Bosna hrvatska i mi ćemo to sad morati da se poslužimo jednim lukavstvom parafraziram a to je: „Reći ćemo da su Bošnjaci, odnosno nećemo koristiti riječ Bošnjaci jer to nam smeta, nego ćemo reći da su muslimani Bosne i Hercegovine nastali od hrvatskog plemstva u Bosni i Hercegovini“.

Gledajte kako je to lukavo smišljeno. Kao nekad bila Bosna hrvatska zemlja i imalo neko hrvatsko plemstvo u Bosni, pa kao „hrvatsko plemstvo u Bosni“ da bi sačuvali svoje plemičke položaje, da bi sačuvali svoje bogastvo prešli na islam, te tako muslimani u Bosni nastali od hrvatskog plemstva. Ali pošto je ova teza vrlo uočljiva, brzo su je pokrili slijedečom tezom, pa su rekli: „Muslimani su cviječe hrvatskog naroda i od sada ćemo mi tvrditi da su u Bosni glavni stanovnici Hrvati katoličke i islamske vjere i da je Bosna hrvartska zemlja a ne srpska“.

Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam u ovom odgovoru morao ponoviti dio rečenica koje sam malo drugačije već rekao, ali to je jako važno.

Od tada pa nadalje ove dvije osvajačke politike: beogradska i zagrebačka stalno se svađaju čija je Bosna. Ni oko čega drugog se oni nebi svđali, oni su se naročito zavadili oko toga, ovi tvrde da je Bosna „srpska zemlja“ a oni tvrde da je Bosna „hrvatska zemlja“.

Da je to tačno mi vidimo da je srpski projekat nacrtan na mapi na kojoj piše da je Srbija od Karlovca do Đevđelije, i to je taj projekat koji je stavljen na papir i o njemu se nije znalo, to je bila državna tajna broj jedan. To se pokazalo kad je stvorena Kraljevina SHS 1918.g. u njoj nema BiH, nema Bošnjaka nijedne vjere. Dakle u srpskom projektu nema ni BiH ni Bošnjaka..

Isto tako kad su hrvatski osvajački krugovi dobili priliku 1941 godine, čak uz pomoć Hitlera i Njemačke, oni su osnovali Nezavisnu Državu Hrvatsku ( NDH) koja se, stvarno prostrla do Drine. I to je sad dokaz da su i beogradski projekat velike Srbije i zagrebački projekat velike Hrvatske zapravo projekti za osvajanje Bosne i Hercegovine stim što i jedni i drugi zamišljaju, Srbi zamišljaju da u toj velikoj Srbiji od Karlovca do Đevđelije to bude Srbija, država samo za srpski narod, Bošnjake treba uništiti zato što su oni matični vlasnici zemlje Bosne. Kad pogledate veliko hrvatski projekat i čak njegovo privremeno ostvarenje u vidu velike NDH oni su taj projekat takođe napravili kao hrvarsku državu u kojoj nema Bosne, nema Bošnjaka nema Hercegovine to je samo NDH.

Znači mi Bošnjaci muslimani moramo shvatiti da je veliko srpski projekat uspio da Bošnjake pravoslavne vjere posrbi i da se ime Bošnjak zakopa što dublje u zemlju a da je na sličan način, možda po ugledu na njih, veliko hrvatski projekat takođe napravio takvu zamisao da stvori veliku Hrvatsku do Drine, koja će biti država samo za Hrvate, u kojoj nema Bošnjaka, nema Bosne, nema Hercegovine a Bošnjake su jedno vrijeme bili planirali da nazivaju „cviječe hrvatskog naroda“ iako u vlasti te velike Hrvatske je bilo samo desetak Bošnjaka muslimana, oni ih nisu zvali Bošnjaci nego su ih zvali Hrvati islamske vjere. Oni su bili kao ikebane tamo u nekim irelevantnim ministarstvima.

Pošto su se bojali da će se Srbi na ovo pobuniti, posebno Srbi u Lici, Baniji, Kordunu, zapadnoj Slavoniji i u Bosni, to je velika nesreća, oni su osnovali Jasenovački logor i u tom Jasenovačkom logoru je stradao ogroman broj Srba, ni krivih ni dužnih. Naime, oni su žrtve Projekata Velike Srbije i Velike Hrvatske. Oni su htjeli da očiste NDH do Drine, da je potpuno očiste od Srba. A onda naravno, ima mnogo pokazatelja, gdje je mnogo Bošnjaka muslimana pojela noć u toj NDH. Za koga su god osjetili da se osvijestio i da se protivi stvaranju NDH, ne pitajući bošnjački narod, oni su takve ljude ubijali tako da, najvjerovatnije, su planirali kad završe sa uništavanjem Srba, da onda pređu na polagano uništavanje Bošnjaka muslimana i da naprave državu isključivo za Hrvate.

 

Pilav H.: Oprostite što prekidam, ali me posebno interesuje kako su uspjeli da muslimane ubijede da zaborave ime Bošnjak?

Zoranić H.: Hvala što ste mi postavili to pitanje. Ono je jedno od centralnih pitanja u mojoj knjizi.

Naime, oni to nikada ne bi uspijeli da se nije desila okupacija BiH od strane Austro-Ugarske 1878.g. Tu okupaciju su Bošnjaci-muslimani doživjeli u početku strašno, rekao bih šokantno.

Obratimo pažnju na važnu činjenicu, a to je: do okupacije Bošnjaci – muslimani su se služili pismom arebicom. Njima nisu trebali ni latinica ni ćirilica, a tad je BiH okupirala država koja se oduvijek služi latinicom. Fakultetski obrazovani muslimani u Istanbulu, u Kairu, u Teheranu su takođe znali samo pismo arebicu.

Dakle muslimanska djeca su tada morala da idu ili u katoličke ili u pravoslavne škole. Roditelji nisu imali povjerenja da ih upisuju niti u katoličke ( latinica) niti u pravoslavne (ćirilica) škole.

Oko 10 generacija nisu išle niti u jedne niti u druge škole! Zbog toga je nastao vakum u njihovoj svijesi o vlastitoj prošlosti. Tek oko 1888.g. su se pojedina muslimanska djeca upisala i to: tamo gdje su muslimani živjeli sa pravoslavnim stanovništvom, djecu su upisivali u pravoslavne škole u kojima su predavali isključivo učitelji, nastavnici i profesori iz Srbije. U tim školama to nastavno osoblje iz Srbije je (pipremljeno za indoktrinaciju ) djecu Bošnjaka pravoslavne vjere „naučilo“ da su Srbi u isto vrijeme djecu Bošnjaka islamske vjere „naučili“ da su Srbi islamske vjere, te da je BiH „srpska zemlja“ te da BiH mora da se prikljući Srbiji.

Potpuno sličnio se desilio sa onom djecom tamo gdje su muslimani živjeli izmješani sa katoličkim stanovništvom. Djecu su upisivali u katoličke škole. Nastavno osoblje koje je došlo isključivo iz Hrvatske, djecu Bošnjaka katoličke vjere su „naučili“ da su Hrvati katoličke vjere a djecu Bošnjaka-muslimana su „naučili“ da su Hrvati islamske vjere, te da je BiH „hrvatska zemlja“ tako da BiH mora ući u sastav Hrvatske. Dakle Hrvatska do Drine.

Kad se ovome dodaju još sve ostale metode i sredstva propagande i indoktrinacije postaje jasno kako je sakriveno ime Bošnjaci i kako su od pravoslavnih Bošnjaka nastali bh „Srbi“, odnosno kako su od katoličkih Bošnjaka nastali bh“Hrvati“ te kako su od Bošnjaka muslimana nastali „ Srbi“ islamske vjere , odnosno „Hrvati“ islamske vjere.

Kako je kasnije dekretom ukinut bosanski jezik, a uveden srpsko hrvatski jezik. Može se reći da je veċ tada BiH počela da se dijeli na srpski I hrvatski dio.

Eto šta se desilo od naših predaka srednjevjekovnih BOŠNJANA ( u savrenoj transkripciji) Bosanaca sve tri vjere. Silnom propagandom i indoktrinacijom iz Srbije i iz Hrvatske, podjelili su ih na bh „Srbe“, bh „Hrvate“ žestoko zadojene mržnjom prvo između Srba i Hrvata oko toga čija je BiH, a onda je svim sredstvima propagande proizvedena mržnja i Srba i Hrvata protiv Bošnjaka muslimana koji su bili protiv bilo kakve podjele BiH.

Eto vidite da su zbog navedenih osvajačkih projekata i velike, valike, propagande i indokrtinacije osvajačkih krugova iz Beograda i iz Zagreba zbog Bosne i Hercegovine pale stotine hiljada nevinih žrtava, posebno u II svjetskom ratu na primjer Jasenovački logor, zatim preko 108000 Bošnjaka muslimana. Zbog toga se desio i Blajburg.

Krivi su suludi projekti. I najzad agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima od 1992. do 1995.g. Ti stravični događaji koje osobno pamtim su me naveli da istražim ETNOGENEZU BOŠNJANA –BOŠNJAKA.

Rezultati do kojih sam došao su da današnji bh Srbi, bh Hrvati i Bošnjaci su zapravo jedan narod tj. da su nastali od srednjevjekovnog jenog jedinog naroda BOŠNJANA. Ova istina čestite i poštene bh Srbe, bh Hrvate i Bošnjake uz istinito buduće obrazovanje u školama i na fakultetima i uz pravilno i istinito usmjerene mas medije može dovesti do sigurnog pomirenja.

Ne mislim da možemo lako doći do toga da se svi zovemo BOSANCI što bi bilo najbolje. Ali možemo jedan drugog oslovljavati sa brate bh Srbe, odnosno brate bh Hrvate, odnosno brate Bošnjače.

Moja je žarka želja da pomognem da dođe do pomirenja i da nikada ne bude bratoubilaštva. To je glavna poruka moje knjige. Istinom do pomirenja.

Umjesto svađa i ratova oko BiH treba naučna istina do trajnog pomirenja.

Pilav H.: Dali je bilo ko bar pokušao da spriječi bratoubilačke ratove tih osvajačkih planova?

Zoranić H.: Da privremeno, ona dva (veliko-srpski i veliko-hrvatski) plana i projekta o kojima sam malo prije govorio, osujetio je Tito sa partizanima boreći se partizane okrenuo i protiv četnika i protiv ustaša i onemogućio četnicima da stvore veliku Srbiju i uništio NDH i donio odluku da Jugoslavija cijela od Triglava do Đevđelije bude slobodna zajednica slobodnih naroda.

On je time, zapravo, spasio bošnjački narod a Bogami i vjerovatno veliki broj i bh Srba i Hrvata koji bi se međusobno ubijali i ko zna dokle bi trajalo to međusobno ubijanje zbog BiH.

Recimo, da nije bilo ovog njegovog plana da stvori Jugoslaviju kao slobodnu zajednicu slobodnih naroda koju je nazvao Demokratska Federativna Jugoslavija. Naredio je da se održi prvo pa poslije i drugo zasjedanje Antifašističkog Viječa Narodnog Oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu.

Pošto je znao da je Bosna veliki razlog sukoba između Srbije i Hrvatske, on je odlućio da se dva-tri dana prije održavanja zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu održi zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Naredio je da se tu sastanu intelektualci sva tri „naroda“ dakle, i bh „Srbi“ i „Hrvati“, mada su evo sad oni izmišljene nacije i Bošnjaci, odnosno tada se nije znalo ko su „muslimani“ jer je Bošnjačko ime tada bilo zakopano, i on je tada naredio da se oni dogovore kakva će to da bude, šta će oni sa Bosnom, šta će sami Bosanci sa Bosnom. Ali iako su bili iskreni borici, oni nisu znali istinu o samim sebi niti istinu o BiH. Tu su najprije bile diskusije, jedni su tvrdili da treba Bosna da bude autonomija ali nisu se izjašnjavali pod kojom republikom, naravno jedni su navijali da bude autonomija pod Srbijom drugi da bude autonomija pod Hrvatskom. Ali Tito je onda uputio starog iskusnog političara Ivana Ribara, to je otac Ive Lole Ribara, da ode u Mrkonjić Grad i da vidi dokle su i šta su uradili Bosanci. Kad je on došao tamo, ovi su došli do nivoa da Bosna treba da bude autonomija ali ne znaju pod kojom republikom. Ivan se onda vratio i javio Titi da se to tako dešava, međutim Tito iako nije bio istoričar, ali je čuo da je Bosna bila u Srednjem vijeku država. Onda je on njega vratio odmah i parafraziram rekao: “Idi i pitaj ih je li kroz istoriju bila Slovenija država, kroz Srednji vijek? Jeste! To je jasno. Da li je Hrvatska u Srednjem vijeku prije podpadanja pod Mađarsku bila država? Jeste! Je li Srbija u Srednjem vijeku bila država? Jeste! Je li Makedonija bila u Srednjem vijeku država? Jeste! Samuilovo carstvo. Da li je Crna Gora bila u Srednjem vijeku država? Jeste! Najprije Duklja pa Zeta pa Crna gora. E pa onda pitaj ih koliko stolječa je bila Bosna država u Srednjem vijeku? Ako je Bosna stoljećima u Srednjem vijeku bila država kao i sve ostale što su bile države u Srednjem vijeku onda Bosna ne može biti autonomija nego mora biti republika ravnopravna sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom, Makedonijom itd”. I tako kad su ove neznalice svoje prošlosti, za što nisu krivi, jer su za vrijeme Kraljevine Jugoslavije indoktrinirani, bosanski prvaci, članovi partije, tu je bio i Avdo Humo i Pašaga Mandžić i Skender Kulenović i predstavnici pravoslavnih Bošnjaka i predstavnici katoličkih Bošnjaka ali ovi misle da su Srbi, a ovi drugi misle da su Hrvati a treći misle da su Muslimani, neznaju da su svi Bošnjaci.

Oni su sada prepadnuti od te Titove poruke odlučili i rekli ovako: „Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska“ i ona ima da bude republika ravnoprava sa ostalim republikama u budućoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.

Tako je donijeta ta odluka. Međutim pošto su INDOKTRINIRANI kroz dugogodišnje školovanje i pošto nisu znali da su oni jedan narod Bosanci, nisu znali da su to Bošnjaci pravoslavne vjere, Bošnjaci katoličke vjere i Bošnjaci islamske vjere zapravo jedan narod Bosanci, nego su mislili da su to sad tri različita naroda, odlučili su kako su odlučili.

Zapravo, oni nisu trebali da tako kažu, to je nepravilno rečeno, jer trebalo je reći: Bosna nije Srba iz Srbije nije srpska, Bosna nije Hrvata iz Hrvatske nije hrvatska, Bosna je zemlja jednog naroda Bošnjaka pravoslavne, katoličke i islamske vjere i na osnovu toga i na osnovu njene historije je ravnopravna zajednica svim ostalim republikama! Ili još bolje, Bosna je zemlja jednog naroda i to BOSANACA pravoslavne, islamske i katoličke vjere.

Kao što su mnoge zemlje, zemlje i države jednog naroda sa više vjera: Njemačka, Engleska, Francuska ili nama najbliža Albanija. Albanija je zemlja Albanaca : muslimana, katolikai pravoslavaca. Albanci su narod sa tri vjere, tako bi trebali biti Bosanci sa tri vjere, jer je to istina, sve drugačije je neistina.

03.08.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 5.

Pilav H.: Kako to da naša država gotovo jedina u svijetu nosi dva imena i to Bosna i Hercegovina?

Zoranić H.: Hercegovci i Hercegovina su bili kroz istoriju stoljećima neraskidivi dio države Bosne.

Ugledajmo se na bilo koju zemlju, ni jedna nema dva imena. Evo nama najbliža Hrvatska, ona se ne zove Hrvatska i Dalmacija ili Hrvatska i Slavonija, nego se zove Hrvatska. Tako bi kod nas Hercegovina imala isti status u državi Bosni kao što ih ima Dalmacija i Slavonija u Hrvatskoj. Oni se i dalje zovu Dalmatinci, tako bi i Hercegovci netaknuto zadržali svoje ime ali u državi Bosni Bosanci.

Sve su nam ovo drugi nametnuli i mi treba da se oslobodimo tuđih nameta i tuđih agresivnih rješenja. Stalno su nas dijelili. Državu Bosnu na Bosnu i Hercegovinu. Narod Bosance na Srbe, muslimane i Hrvate. Sve su nam te gluposti nametnute. Možemo li se osvijestiti, opametiti se da je 1000 puta važnija ISTINA nego LAŽ!!!

A istina je da je u Bosni od sredine VII st. Do 1878. godine istorijski tačno živio jedan narod, koji je do oko kraja XV st. sebe zvao Bošnjani, i od tada do oko 1878. g. Bošnjaci, a od tada do danas nesretne Bošnjake sve tri vjere, osvajački krugovi iz Beograda i slični njima, dakle osvajački krugovi iz Zagreba više silom i kako sam već objasnio dijele na bh „Srbe“ i bh „Hrvate“. Treći dio Bošnjaka-muslimane su bili podijelili u matičnim knjigama rođenja na „Srbe islamske vjere“, odnosno na „Hrvate islamske vjere“, a u Crnoj Gori i na „Crnogorce islamske vjere“. Ako na to ne pristanu osudili su ih na smrt genocidnim metodama.

Dakle nije samo država podijelena na Bosnu i Hercegovinu, nego su i jedan narod Bosance podijelili na tri “konstitutivna” naroda, državu dodatno izdijelili na 2 entiteta i district Brčko i to sve silom čak i genocidima. Da pomenem samo zadnja četiri:

- Genocid u Šahovićkoj i Pavinopoljskoj opštini oktobra 1924.g. srez Bijelo Polje.

- Genocid 6./7. januara 1943.g. što su ga počinili četnici majora Pavla Đurišića na preko 40 sela na desnoj obali rijeke Lima, opet u srezu Bijelo Polje u Sandžaku.

- Genocid na Bošnjacima Sandžaka i Istočne Bosne 1943-1945.

- Genocid širom Bosne i Hercegovine, a posebno u Srebrenici 1992-1995.g. To je ukratko tragedija koja se desila podjelom jednog jedinog naroda Bošnjaka sa tri vjere (vidi Načertanije Ilije Garašanina iz 1844.g. tačka 6) na tri „ konstitutivna naroda“. Šta reći drugo nego UŽAS!

Pilav H.: Molim Vas kad je najprije počela, odnosno kako je tekla podjela države Bosne?

Zoranić H.: Prva podjela se dogodila 1448.g. kada se veliki vojvoda Huma Stepan Kosača sukobio sa svojim zetom bosanskim kraljem Stepanom Tomašom.

Ko je Stepan Kosača i zašto je najprije rado udao svoju kćer Katarinu za kralja Tomaša, a onda se s njim sukobio najvjerovatnije oko vlasti. Moguće je da je smatrao da je on kao punac važnije da bude kralj nego zet i pošto su ga podržali Osmanlije, a i austriski dvor, od kralja Tomaša se odmetnuo i Humu dao ime Hercegovina, a sebe proglasio hercegom? Tada i još nekoliko godina docnije bio je manihejac krstijanin što se vidi iz slijedećih činjenica: prvo, kćer Katarina je da bi se vjenčala za kralja Tomaša morala preći iz krstijanice u katolkinju.

Dakle nije moguće da je tako energničan čovjek bio katolik ili pravoslavac, a njegova kćer Katarina krstjanica manihejka.

Druga činjenica je 1453.g. did (djed) manihejske Crkve bosanske sa ukupnim njenim rukovodstvom dobježao kod tad već herceg Stepana. Da herceg Stepan nije bio manihejac nebi pružio utočište djedu manihejske Crkve bosanske.

Treće, činjenica jeste da je 19.VII 1453.g. herceg Stepan sklopio sporazum pomirenja sa suprugom i sinom Vladislavom. Kao svjedoci su upisani djed Crkve bosanske sa 12 poglavitih krstana i 12 plemenitih velikaša. ( Vidjeti dalje : Hakija Zoranić, O ETNOGENEZI BOŠNJANA-BOŠNJAKA, Svijetlost Sarajevo str. 378) Četvrto, veliki prijatelj i povremeni savjetnik mu je bio gost Radin Butković (gost je visoko vjersko zvanje u manihejskoj Crkvi bosanskoj).

Carigradski patrijarh Genadje u svom pismu iz 1455.g. sinajskim kaluđerima piše da je episkop manastira Mileševa kod današnjeg Prijepolja, brojne kutugure (grčki naziv za manihejce) među kojima i herceg Stepana prekrstio u pravoslavce. Prelaskom iz maniheja u pravoslavnu vjeru Stepan je sebi dodao još jednu titulu tj. prozvao se herceg Stepan od svetoga Save. ( Budući da patrijarhu Genadiji nije bilo jasno dali se radilo o prelasku u pravoslavnu vjeru djeda Crkve bosanske ili o glavnom knezu Hercegovine Stepanu Kosači. Jaroslav Šidek, Studija o Crkvi bosanskoj Zagreb 1975.g. str.307 je odbacio hipotezu o prelasku djeda Crkve bosanske u pravoslavlje, ostaje da se radi o Bošnjaninu hercegu Stepanu Kosači, koji je kako vidimo sebe prozvao herceg od svetoga Save Stepan Kosača. Vidi o tome još: Hakija Zoranić, O ETNOGENEZI BOŠNJANA-BOŠNJAKA, Svijetlost Sarajevo str. 436)

24.02.2012.

INTERVIJU SA Mr. HAKIJOM ZORANIĊEM dio 6.

Pilav H.: Zašto su Srbija i Hrvatska, odnosno zašto je znatan dio Srba i Hrvata zadojen toliko velikom mržnjom prema Bosni i Bošnjacima?

Zoranić H.: Treba reči da su Srbi i Hrvati u zadnjih 160 godina krvni neprijatelji uglavnom samo zbog Bosne i Hercegovine. Ja sam otkrio da su velikohrvatske i velikosrpske tvrdnje apsolutno lažne, izmišljene su samo da bi pomoću njih osvojili Bosnu i Hercegovinu. Najčešće žrtve te dvije osvajačke politike su Bošnjaci muslimani. I to tokom ustanka 1875 do 1878 godine, takozvana Nevesinjska puška, vjerovatno preko 10000 mrtvih muslimana, a o razmjerama materijalnih pljački nije moguće govoriti jer to nije istraženo.

Drugo, u otporu protiv Austo-Ugarske okupacije 1878. godine, koliko su dosadašnja istraživanja pokazala, radi se o 25000 poginulih i oko 150000 pobjeglih iz Bosne za Tursku i u današnji Sanđak koji je u to vrijeme bio i dalje dio Otomanskog carstva.

Treće, u toku agrarne reforme se takođe ne znaju brojne žrtve koje su se dogodile ondje gdje su se god Bošnjaci protivili otimanju zemlje i imovine, tamo su izgubili glave. Desila se Šahovićka i Pavinopoljska tragedija ili genocid 1924. godine, gdje je, u tzv Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, dakle u nekakvoj regularnoj državi poginulo oko 3000 osoba i tu su osvoili teritoriju između Tare i Lima, dakle dvije opštine tadašnje su oteli Crnogorci, uselili se u te kuće, ta imanja, uzeli stoku , uzeli sve i izvršili taj tadašnji genocid.

Četvrto, tokom drugog svjetskog rata, ovo je četvrti slučaj, po dosadašnjim istraživanjima Vladimira Dedijera i Antuna Miletića i još nekih istraživaća, radi se o 108 000 ubijenih Bošnjaka što staraca što djece što ostalih i plus još o izuzetnim štetama, pljačkama, paljevinama itd.

Peto, u agresiji od 1992 i 1995 godine za sada, najveći broj tvrdnji, iznose podatak od oko 150 000 ubijenih i nešto preko 1000000 raseljenih. Tako da dosadašnji gubici od 1875.g. na ovamo iznose oko 3000000 (TRI MILIONA) Bošnjaka sve tri vjere, ali znatno više Bošnjaka muslimana, što raseljenih što ubijenih.

Moj cilj je da istina iz ove knjige doprinese trajnom pomirenju!

Mi smo jedan narod sa tri vjere uistinu braća!

Na prijedlog promotora, ja sam, kako Vam je poznato, na 22 . Međinarodnom Sajmu knjiga u Sarajevu 26.04.2010. od 20 šestočlanog žirija dobio Diploma za nauku!

To znači da je jako važno da iz ove knjige svatimo da smo jedan narod, stim što je stanje takvo kakvo je i ja nikad ne bih pomislio da se sada točak istorije vraća natrag, šta je tu je, ali je mnogo bitno da današnji be-ha Srbi shvate da su Bošnjaci porijeklom Bošnjani, da današnji be-ha Hrvati shvate da su i oni takođe Bošnjaci porijeklom, to piše u brojnim knjigama Franjevaca a Bogami i u Načrtaniju Ilije Garašanina i u knjigama još mnogih objektivnih srpskih istoričara.

Pilav H.: Vi rekoste da je glavni strategiski cilj vaših istraživanja napisanih u navedenoj Vašoj knjizi, trajno pomirenje. Kako mislite da je moguće ostvariti takav plemenit i human cilj?

 Zoranić H.: To nije nimalo lahk zadatak. Kako sam već rekao, više od 150 godina vršena je silna osvajačka lažna propaganda i indoktrinacija iz Beograda i iz Zagreba posebno iz udžbenika istorije, odnosno povijesti radi osvajanja BiH i Sandžaka.

Ali da se razumijemo generacije od početka XX stoljeċa nisu svjesne da su indoktinirane. Sve generacije XX stoljeća su učile iz udžbenika istorije pisanih u Beogradu, naučili neistinu da su Bosanci pravoslavci Srbi, a muslimani ili Srbi islamske vjere ili poturice, „poturica gori od Turčina“, te ih treba uništiti i protjerati, kako bi BiH i Sandžak bile „ srpske zemlje“.

Takođe sve generacije XX stoljeća koje su učile iz udžbenika povijesti pisanih u Zagrebu, naučile su neistinu da su Bosanci katolici Hrvati, a muslimani ili ostatak Turaka ili Hrvati islamske vjere. Po ugledu na propagandu iz Beograda i oni u porodicama uče djecu da su poturice gori od Turaka, te ih treba ili uništiti i protjerati tako da BiH do Drine bude „hrvatska zemlja“. Dakle sve generacije XX stoljeća Srba i Hrvata su zadojene mržnjom zbog BiH. Srbi su netačno naučeni da su BiH i Sandžak „srpske zemlje“. S druge Hrvati su neistinito naučeni da su BiH „hrvatske zemlje“.

Svijedoci smo velikog broja zločinaca koji zato što su indoktrinirani nisu svjesni da su zločinci. Naprotiv oni misle da su heroji. Sjetimo se kad general Ratko Mladiċ nakon osvajanja Srebrenice kaže:”Danas poklanjam srpskom narodu Srebrenicu, time sam se osvetio onome što su turske dahije radile srpskom narodu”. Dakle vidi se da su čak generali indoktrinirani. On misli da su Bošnjaci-muslimani Srebrenice odnosno BiH Turci. Gotovo 80% Srba su mislili kao Milošević, Karadžić, Mladić, itd, itd. Gotovo 85% Hrvata je mislili isto kao Tuđman i njegovi sljedbenici.

Pitali ste me kako do trajnog pomirenja?

Mislim da sam u svojoj knjizi napisao rezultate dvanaestogodišnjeg istraživanja, a najvažniji su da je Bosna 800 godina bila 99% vremena samostala država u kojoj je pretežno živio narod Bošnjani koji naziv bi se u savremenoj transkripciji mogao prevesti u ime Bosanci. Tokom cijelog Osmanskog perioda zvali su se Bošnjaci, pravoslavne, katoličke i islamske vjere. Dakle Bosanci su jedan narod sa tri vjere. Svima nam je BiH domovina. Albanci su narod sa tri vjere, pa šta im fali? Koliko vjera imaju Njemci, Englezi, Švajcarci, Amerikanci! Šta im fali?

Trebamo se vratiti istorijskoj istini da smo jedan narod nastao od srednjevjekovnih Bošnjana – Bosanaca. Nemožemo i ne trebamo okretati točak istorije nazad, nek se svako po svom izboru zove, Srbin, Hrvat, Bošnjak, Hercegovac, ali iznad svakog tog naziva neka bude BOSANAC. Država neka se zove Bosna kao što se zvala 800 godina prije dolaska Osmanskih Turaka.

Da ponovim, zovimo državu jednim imenom Bosna, slično kao i sve druge zemlje svijeta. Hrvatska se ne zove Hrvatska i Dalmacija, niti Hrvatska i Slavonija. Kako može Švicarska sa tri naroda da ima samo jedno ime. Trebamo i moramo naučiti ISTINU da su bh Srbi i bh Hrvati i Bošnjaci nastali od srednjevjekovnih Bošnjana starih oko 800 godina.

Zaboravimo laž da su muslimani nastali bilo od Srba, bilo od Hrvata, bilo od Crnogoraca iako je bilo prelazaka iz vjere u vjeru u rasponu između 3-5%.

Naučimo i slijedeću jako važnu ISTINU: Južni Slaveni i Avari su na Balkansko poluostrvo došli kao mnogobošci, a onda je veliki dio pokrstila Vizantija, odnosno njen najvažniji dio Grci. Ćirilo i Metodije su bili Grci. Tako su pravoslavni Slaveni POGRČICE. Onaj dio Slavena čije su pretke pokrstili Talijani- rimske pape su zapravo POTALIJANICE. Bošnjane zbog udaljenosti od centra pokrštavanja Rima i Carigrada nisu uspjeli pokrstiti ni jedni ni drugi, pa su u poznatim istoriskim okolnostima od osmanskih Turaka primili islam te ih zato pravoslavci POGRČICE i katolici POTALIJANICE nazivaju POTURICAMA.

Dakle tri vjere niti jedna nije naša domaća a mi se podsmijevamo jedni drugima što je one druge ili one treće vjere, što nije „naše“ vjere.

To je jedna od naših velikih gluposti i zabluda.

Mi smo bratski jedan narod. To su potvrdile i DNK analize.

Dakle do pomirenja može vremenom doċi samo trajnom borbom za istinu. Kakvu mirnu i slobodnu budućnost želim mome potomstvu takvu želim potomstvu svakom pravoslavnom i katoličkom Bosancu bh Srbinu i bh Hrvatu i isto toliku sreću svakom pripadniku Bošnjaka muslimana i svih drugih koji u BiH žive.

Neka nam Bosna bude slobodna demokratska zajednička domovina svih Bosanaca, pripadnika svih vjera i narodnosti.

Neka žive svi Bosanci!

Neka živi Bosna država svih koji u njoj žive!!!

17.06.2011.

JEDINSTVENO ETNIČKO STABLO BOSANACA

   

J. Slaveni i Avari koji su krajem VI i početkom VII st. naselili pojedine župe današnje BiH, ratovali su sa zatečenim Ilirima do oko polovine VII st., ali ih nisu pobijedili niti uništili, nego su se ipak pomirili, vremenom se počeli miješati, zatim zbližavati međusobno ženiti i udavati i tako se međusobno asimilirati i identificirati. Došlo je vremenom do simbioze, tj. od dijelova J. Slavena, Avara i Ilira do nastanka jednog naroda koji je po rijeci Bosni sebe nazvao Bosnani a kasnije Bošnjani. Oni su krajem VIII st. stvorili državu Bosnu, a krajem X st. osnovali Crkvu bosansku. To ime traje do oko 1463., tj. do dolaska Osmanlija, odnosno do nestanka države Bosne i Crkve bosanske. Osmanske vlasti promijenile su u nazivu samo jedno slovo n u slovo c, pa se do 1900. zovu Bošnjaci bez obzira na vjeru.


23.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE (6.dio)

Završni govor glavnog promotora:

akademik profesor Dr Muhamed Filipović

Imam čast da završim ovu promociju. Ja sam upoznao u Sarajevu ljude koji su bili od velikog značaja za mene, jedan je bio  rahmetli Muhamed Avdagić iz Sjenice. Po mom mišljenu jedan od vrhunskih intelektualaca ovog prostora, sjajan književnik i što je još za mene bilo veliko otkriće, izvanredan poznavalac narodnih običaja, govora, riječi, naziva za razne stvari, pogotovo za cvijeće. Mi smo zaboravili imena za cvijeće, on je znao oko 180 imena za razna cvijeća. Nažalost on je tragična figura, to je razumljivo sobzirom na njegovu istoriju, međutim on mi je jako mnogo pomogao da razumijem i svatim neke stvari koje se tiću Sandžaka i našeg naroda uopće. Jer su Bošnjaci Sandžaka dio jedinstvenog naroda Bošnjaka. Drugi čovjek je bio rahmetli Mustafa Memić, nažalos i on je umro. Mustafa je značajan po tome što je razotkrio izuzetno teške lažne konstrukcije i mitologije savremene crnogorske historije  pogotovo koja se tiče Plava, Gusinja  i cijeloga kraja Berana, Bijelog Polja, Brodareva, Rožaja i drugih dijelova Sandžaka koji su pripali Crnoj Gori.  Osvjetljavajući historiju toga prostora, pogotovo pokazujući i rušeći mit crnogorske nepobjedivosti  i mitova o junacima Mustafa Memić pogotovo, otvarajući temu prozletizma crnogorskog nad Bošnjacima crnogorskim je meni otkrio mnoge stvari i ja sam mu zahvalan. Treči covjek je Hakija Zoranić, kome sam takođe zahvalan.

Istina je to što je rek’o Salih Fočo da je beskrajna sposobnost adaptacije naših intelektualaca svakom mogućem sistemu misljenja. Dolazi do toga da su naši intelaktualci postali najintezivniji, najagilniji negatori našeg identiteta. Ja Vas upozoravam na knjigu, knjigu protiv mene, koju su napisali Atif Purivatra, Mustafa Imamović, Mahmudćehajić i cijeli jedan niz tih ljudi, koji se danas, naravno neki od njih koji su živi, uvukli u svoja davna bošnjacka brda a tada su tvrdili da ja izmišljam nepostojeći narod Bošnjaka.

Ta mimikriska sposobnost naših intelektualaca da se prikrivaju i da se prilagode tekućim strujama, bila je velika prepreka da mi ranije i na vrijeme dodjemo do svijesti o svom identitetu i da na tome razvijemo adekvatnu politiku koja bi nam omogućila da se efikasnije branimo u ovim istoriskim vjetrometinama u koje smo ušli nespremni. Mi smo žrtva, duga istoriska ambicija naših susjeda da razbiju i pokore Bosnu i da je unište kao samostalni subjekt istorije, ali istovremeno smo žrtve naših AROGANCIJA, NEZNANJA i MIMIKRIJA naših ljudi koji nisu bili na visini istoriskog zadatka.

Nadam se da će ono što je sad jasno postati istovremeno i kriteriji ponašanja i kriteriji u procjenjivanju vrijednosti onih koji hoće da zastupaju jedan narod. Ako želis da dobiješ legitimaciju da zastupaš Bošnjake onda brate, budi Bošnjak. I poštuj one kriterije i ponašanje koje Bošnjački narod zahtjeva, traži i koje naša historija diktira. Nemoj saginjati glavu, nemoj se zavlačiti koje-gdje. Ne može našem predstavniku biti važnije ništa na svijetu osim Bosne i Bošnjačkog naroda. Niko ne moze reci: ‘’Ne zanima me šta želi moj narod, važno je šta žele velike sile ili ne znam ko’’. Naj važnije na svijetu je to šta želi naš narod, naj važnije na svijetu je to šta je interes naš i našeg održanja i očuvanja naše zemlje. To mora biti kriterij za sve a mi smo dotjerali dotle da su se naši predstavnici odricali Bosne, dijelova Bosne, krčmili državu, krčmili teritoriju kako su god zahtjevali svjetski moćnici ili lokalne sileđije.

Hvala vam lijepo.

 

22.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE (5.dio)

Govor autora knjige: Mr Hakija Zoranić

 

Dragi posjetioci, dragi prijatelji koji ste došli da uveličate i veliku važnost date ovoj promociji. Hvala vam što ste došli i hvala vam kako šte pažljivo pratili moje uvažene promotore. Ja jako, jako dugujem veliku zahvalnost akademiku profesoru doktoru Muhamedu Filipoviću od koga sam jako puno naučio. U ovoj knjizi, mislim da sam ga citirao negdje oko 40 puta jer je on, u velikoj mjeri, probudio kod mene želju da vidim šta to, zapravo, znači ime Bošnjak. Sta znače imena Bošnjaci, Bošnjaci pravoslavne vjere, Bošnjaci katoličke vjere i Bošnjaci muslimani. On je inicijator da se vrati istorisko ime BOŠNJACI umjesto onoga što smo imali Muslimani sa veliko ‘’em’’, a kad razgovaramo, Bogami, ne vidi se da li smo izgovorili veliko ‘’em’’ ili malo ‘’em’’. Dakle ima dosta onoga što mi je upravo profesor Filipović, čitajući njegova dijela navelo da se odlučim, da se posvetim istraživanju etnogeneze Bošnjana Bošnjaka i da tragam, da konačno utvrdimo koji je to identitet Bošnjana i Bošnjaka, Bosanaca konačno, u Bosni i Hercegovini.

Takođe zahvaljujem i visoko cijenim trud koji su ulozili profesor doktor Smail Čekić, imajuci u obzir da je on toliko zapošljen u Institutu za istraživanje ratnog zločina i profesor doktor Salih Fočo, imao je da pregleda i doktorata i maisterija itd, ali pristali su da se uhvate u koštac sa ovako velikom knjigom i da odvoje dosta vremena da je ovako izanaliziraju i sad slušajući njihova izlaganja vidim koliko su truda uložili i koliko je vremena bilo potrebno da se odvoji. Puno Vam hvala na trudu koji ste uložili a posebno zahaljujem akademiku Muhamedu Filipoviću zato što je on i recenzent i glavni promotor.

Dozvolite da se zahvalim profesoru Enesu Peligiji, kojeg ne vidim ovdje danas, ali dosta mi je pomogao u preciziranju u pojedinom poglavljima, Posebno se zahvaljujem osoblju IP Svijetlost i Domu štampe Zenica.

Najveću zahvalnost, najveću moguću zahvalnost dugujem i to ovdje pred vama izražavam, mojoj supruzi Ševali, koja je u zadnjih 12 godina pretežno bila usamnjena iako sam ja bio u susjednoj sobi. Ali u nekoliko navrata me je ohrabrila pa je rekla: ‘’Shvatam važnost teme na kojoj radiš i ja ću se žrtvovati za nju’’. Isto tako, veliku zahvalost dugujem mojoj kćerci Biseri jer bez njene donacije ova knjiga ne bi ugledala svijetlo dana. I ona tvrdi da je svjesna značaja ove knjige za dalji razvoj svijesti o našem identitetu. Vrlo jaku podrsšku imao sam od sinova, Jasmina on je muzicar ali zelio je da se uključi u diskusiju u vezi sa ovom problematikom, takodje veliku podršku sam imao od sina Adnana koji je evo na pragu da doktorira na arhitekturi. Vjerovali ili ne ali ja sam imao veliku podršku i od snaha i na kraju ona naj sladja podrška koju sam imao, davale su mi moje unuke Alisa i Anela, zatim unuk Elvin od Jasmina i najmlađa unuka Emina  najsladja, koja me je uvjek vraćala iz eventualno neraspoloženog stanja u visoko raspoloženo stanje.

Hvala Vam na ovako masovnoj posjeti, hvala mojim promotorima, hvala mojoj porodici i lijepo Vas pozdravljam.

21.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE (4.dio)

Treči promotor, profesor Dr. Salih Fočo

Uvaženi Hakija, dragi profesore, poštovane dame i gospodo želim da Vas pozdravim i poselamim i prije svega da kažem da mi je veliko zadovoljstvo i čast da mogu govoriti o ovako značajnom djelu koje se pojavilo krajem 2009. odnosno 2010. godne. Takodje zelim pozdraviti Ševalu ( supruga autora knjige o.p. HP) koja je bila naveća žrtva ove knjige, trebalo je Hakiju, kao velikog tersa, trpiti sve ove godine dok je radio ovu knjigu.( Našalio se  Dr. Fočo o.p. HP)

Moram reći da je jako teško predstaviti knjigu koja u sebi sadrži oko 700 pisanih stranica sa bezbroj argumenata i dokumenata, sa mnogobrojnim izvorima i bez obzira odakle knjigu počeli da čitate vi ćete zapravo zastati i imati šta spoznati. Knjiga je tako pisana da, ustvari možemo pratiti, ako uzmete Ilirski period, srednjovjekovnu Bosnu, Osmanski period, novovjekovne faze pa sve do najnovijih zbivanja, ili bismo mogli reći današnjih rasprava i nedoumica koje nose intelektualci sa sobom, zapravo kao da ste tek počeli čitati knjigu a vratićete se na pregledanje čitavo jedno poglavlje. Moram kazati da je stil kojim je knjiga pisana tako pitak i čitak da me je Hakija nekoliko puta pitao jesam li pročitao knjigu, ja sam mu prećutkivao a u stvari nekoliko puta sam je čitao jer jednostavno ne mozete prestati da to čitate. Radi se stalno o novim činjenicama i spoznajama koje vas vuku, radoznalo, da vidite šta se dalje zbivalo, kako su se stvari odvijale.

Profesor Filipović je rekao u svojoj recenziji da se radi o interpetativnoj studiji, da se Hakija rukovodi meritornim istoričarima i izvorima do kojih mnogi drže da su njihove analize i podaci tačni. Pokazuje i citavu jednu genealogiju zabluda koje kod nas vladaju i koje ne samo da su nam donosili sa strane nego, čini mi se i najveći dio intelektualnih slojeva u Bosni i Hercegovini koji su stoljećima egzistirali i ostvarivali se.

 Moram reći da knjiga polazi od Ilirskog perioda u najranijoj fazi i nosi u pravom smislu jedan naslov: to je etnogeneza i rekao sam da završava sa naj novijim razdobljem i ovo napominjem iz razloga što ovakva djela pisu instituti. A, zapravo, hrabrost je da se upusti jedan čovjek sam. Kod nas instituti služe da više smetaju nego da doprinesu da razotkriju istinu a stvaraoci su ovako nevidljivi ljudi koji žrtvuju sebe, žrtvuju svoju familiju, na neki način žrtvuju svoju profesiju da bi pokazali odakle smo, ko smo, da pokažu našu etnogenezu, da pokažu odvažnost i hrabrost nauke i šta ona sa sobom nosi.

Pogotovo treba imati u vidu da knjiga i djelo dolazi, bez obzira na ovu formalnu obrazovanost, od izuzetno eminentnog autora koji je jako dobro, kao što je profesor Filipović primjetio, obrazovan i prirodnim i društvenim naukama. Njegova sama profesionalna sudbina govori o sudbini i historiji Bosne. Skoro možete preslikati na jednom malom isječku vidite kros šta sve prolazi čovjek da bi pokazao, da je pošten čovjek što je najteže u našim uvjetima. 

Upravo je Hakijina prednost što je, pored ostalog obrazovanja i geodeta. Poznavao je ne samo geografiju nego i etnografiju, topografiju Bosne, zapravo sve te pojmove i to smjestio u prostor, naroda, historije, kulture, tradicije od elemenata koji su jako važni i rekao bih smjestio u sudbinu i prostor u kome se sam našao u dilemama koje su velike. Kad kažem da su dileme velike sam autor priznaje na jednom mjestu da je o sadržajima knjige razmišljao 40 godina. Knjiga nije nastala za godinu ili dvije nego 44 koliko sam ja izračunao od kako je on spomenuo da se bavio ovim fenomenom.

Dugo smo razgovarali i sjećam se 90-tih godina o problemu i fenomenu koji je danas ovako plastično i lijepo izložen i konačno dobio jedan oblik javnosti. Mnogo toga je ostalo što Hakija nije uspio prezentirati i pokazati. U čemu je taj najveći doprinos ove knjige ‘’O etnogenezi Bošnjana’’ Bosne i Bosnjaka, upravo u onom što još uvjek nemamo odgovor, a čini mi se da Hakijina knjiga je prevaga jezička, da konačno dobijemo jednu jasnu sliku ko smo to mi.

Ako se sjećate, kad se 90-tih godina u naj oštrijoj formi postavljalo pitanje nacionalnog entiteta Bosne i identiteta muslimana, tada smo se tako određivali, pojavile su se dvije dominantne i eminentne intelektualne struje na tom fenomenu. Jednu je predvodio profesor Filipović i rahmetli Adil Zulfikarpašić koji su smatrali da Bosna i Hercegovina ima svoj autohtoni narod i da se on zove Bošnjanin od. Bošnjaci i da se konačno narod mora identificirati sa teritorijom i sa svojom državom. I bila je jedna druga intelektualna grupa koja do danas rabi temu da smo mi Muslimani, da je glavna bit naš entitet vjerski, koji je predvodio rahmetli Rizvić, Alija Isaković i pragmatička politika koja je to prihvatila i praktički zatekla nas da ne znamo stvarne temelje odbrane Bosne i Hercegovine, kako je braniti, sa kojim temeljnim karakteristikama. Pred tim izazovom mi smo 90-tih godina jako puno raspravljali, moram biti iskren da ni ja nisam puno svatio profesora Filipovića i Adila Zulfikarpašića, bez obzira što se u posljednje vrijeme objavilo nekoliko izuzetno vrijednih knjiga, koje vrijedi spomenuti, koje konačno razotkrivaju samu bit našeg problema u kome se nalazimo a to je: profesora Filipovića ‘’ Duhovna istorija Bosne’’ u četri toma, zatim ‘’Ko smo mi Bošnjaci’’, ‘’Bošnjačka politika’’, Hakijina ‘’O etnogenezi Bošnjana- Bošnjaka’’ , ‘’Istorija Bosne’’ od Imamovića i jos neke itd, daje konačno svijetlo, da više nismo u zabludi da nam dolaze knjige iz Beograd i Zagreba servirane onako po ideoloskom šavu, geopolitičkom, strategiskom koji zapravo govori gdje bi Bosna trebala biti a ne šta je Bosna i kakva bi ona trebala ostati. Mislim da i danas, očito je, vodi se velika rasprava i pojavljuje se sada nova teza da mi nismo Bošnjaci nego Bosanci. Stalno sijemo nove zablude umjesto da se vratimo etnogenezi i pokažemo ko smo, kako smo se razvili i opstali, kako su se istoriski generirali, koji su ovdje narodi bili kako su se oni konstituirali do kog nivoa su oni uspjeli, bez obzira na sva ova razmeđa, sačuvali svoju autohtonost i posebnost.

 Istina, obadvije teze imaju velike argumente i to Hakija jako dobro pokazuje. Naime, nestankom srednjovjekovne Bosne dobrim dijelom, manje više, Bošnjak se potiskuje a svi drugi identiteti dolaze na scenu. I spravom je Hakija, ćini mi se na 632 strani, da kaze: ’’.. da je nacionalna emancipacija Bosnjaka najteža u povijesti Evrpe’’. I vidite da ona ide obrnuto, kod Srba i Hrvata ide identitet nacionani, prije svega teritorijalni pa tek vjerski, religiski. Dakle, prvo je Hrvat katolik, Srbin pravoslavac a kod Bošnjaka ide preko vjerskog identiteta da bi se došlo do nacionalnog identiteta što je sasvim suprotan u odnosu na poznavanje istoriske zbilje i sve zablude koje jesu. I stalno oduzimanje temeljnog atributa autohtonom narodu kao što su Bošnjaci ovdje, koji imaju pravo na svoju vjeru, koji imaju pravo na svoju teritoriju, na zemlju, na svoju historiju, na jezik koji je bio u srednjem vijeku, dakle na sve one atribute koji su lijepo ovdje u knjizi poredani i koji pokazuju u kom odnosu je ona istina. Dakle, jednostavno vidimo, ovaj nacionalni identitet, da smo Muslimani, proizilazi zbog toga što dolazi do Otomanskog carsta, gubi se autohtonos bosanska, prerastamo u formu jednu da se identificiramo da smo Muslimani ili Turci. Dolazkom i padom pod Austo-Ugarsku vidimo da nemamo prostora da se možemo identificirati sa teritoijom države stvaranjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca mjesta za Bošnjake ili Muslimane nema. Dakle, jednostavno vidimo i to Hakija pokazuje da je Tito vodio ispravnu politiku i da su druge snage prevagnule i potisnule sve to u zaborav i 90-te godine su ključne i konačno mi nije jasno da intelaktualci ovog prostora ne mogu da shvate, da jednom razluče, bitno od nebitnog ili da se poslužim ovom Hakijinom, on ne derivira sadašnjost iz povijesti nego povjest pokazuje onakvom kakvom ona jeste činjenična, da bi smo imali sadašnjost i da bismo imali budućnost.

Mogu otvoreno da kažem da ova knjiga neće ostaviti ravnodušnim, prije svega istoričare, zbog toga što mnogobrojne činjenice, kako to na nekoliko mjesta Hakija govori, o falsifikatima i lažima koji se iznose o Bosni, njenom biću , njenoj biti, autohtonosti njenog naroda, vjere, slobode i svih atributa koje prikazuje, zapravo vidi se jako iskrivljena slika jedne stvarnosti i uopće falsificiranje povjesti. Nažalost mi danas nemamo intelektualnih rasprava, imamo samo etiketiranja koja ne doprinose da se stvari rasvijetle, nego da se omalovažavaju stvaraoci, ljudi koji su odvažni da ovakva dijela naprave, da sebe stave na vjetrometinu da kako god kome na um padne da ga udara bez mogućnosti da se ispravno brani. Kod nas je taj usuz, da vi možete iznijeti ideje i teze, možete iznijeti istine i povijesne činjenice, svi će vas napasti a niko vam prostor neće dati da govorite, da vas zaštiti u ime dobrobiti i u ime cilja svetosti. Ne samo da neće ostaviti istoričare, ovdje je bitnije da geostratege i političare neće ostaviti ravnodušnim. Konačno političari moraju svatiti zablude i njihova pragmatika da nas ne vodi naprijed nego u nazad. Vodi nas ponovo na stratište, pragmatika politička koju mi imamo na djelu. Za njih je važan probitak i glas a ne historija i sudbina naroda i sudbina države i njene teritorije. Ne bismo došli u ovu situaciju da smo imali kompetentne ljude koji su mogli voditi, kao što je to pokazala povijest. I naravno da je ovo djelo strategiski izuzetno značajno da se vidi da je ovaj prostor po svojoj sreći ili nesreći smješten na razmedju dva velika vjerska sudara  i interesne sfere koje pokazuju vec 20 stolječa mogu se pomjeriti 50 kilometara lijevo ili desno ali one kao konstanta ostaju i ne puštaju vas na miru i da se Bosna i Hercegovina i njeni narodi, razvije u svom svijetlu i svom domenu koji hoće i koji pokazuje.

 Na kraju da kažem, da bih jako volio da se obistini autorova želja koju je na kraju naveo, da konačno pokaže koje su sve zablude o narodu Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini postoji jedan narod sa tri religije. Zapravo, čitav smisao njegovog rada to pokazuje i u izvjesnom smislu osvjetljava.

 I da završim sa konstatacijom, da kažem da historija i ovo djelo nam pokazuje da je Bosna i trajna i vječna i da su njeni dijelitelji prokazani, njeni rušitelji će prije srusiti sebe nego što će srušiti Bosnu.

Želim Hakiji dobro zdravlje i nadam se da će nas obradovati bar još kojim gestom, hvala vam lijepo.

16.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE (3.dio)

Govor drugog promotora: profesor  Dr. Smail Čekić

Moram istaći na samome početku da mi je zaista čast i zadovoljstvo, što mogu, učestvovati u prezentiranju ove izuzetno značajne knjige autora magistra Hakije Zoranića pod naslovom ‘’O etnogenezi Bošnjana-Bošnjaka’’. Njegova istraživanja prezentirana u ovoj knjizi posvećena su jednoj izuzetno značajnoj i složenoj temi ili bolje rečeno, kako je to uvaženi akademik Filipović već rekao, najsloženijem problemu, etnogenezi Bošnjana – Bošnjaka. Imajući u vidu svu tu složenost problema i sve što je povezano sa tim problemom a u pitanju je između ostalog i taj interdisciplinarni pristup ovom problemu,  jer takav problem upravo to i zahtjeva, ja takođe želim da autoru ove knjige zahvalim, zaista, na njegovoj hrabrosti da se upusti, da se uhvati u koštac sa ovim tako složenim problemom.

Suština njegovih istraživanja se sastoji u pokušaju pružanja odgovora na pitanje, prije svega na pitanje utvrđivanja vremena, to znači kada, kako i na koji način je nastao narod koji je zemlji na kojoj je živio i živi dao ime Bosna a sebi ime Bosnani pa Bošnjani, narodu koji je vremenom  postao i toliko moćan i poznat ne samo na ovim prostorima već i šire i kako magistar  Zoranić tvrdi jos krajem VIII i početkom IX stoljeća formirao državu i dao joj ime Bosna.

Ovo određivanje vremena nastanka, pojave Bosne kao države je izuzetno značajno iz više razloga a posebno imajući u vidu činjenicu, da se po našim dosadašnjim saznanjima prvi pisani izvor, dokument u kome se Bosna prvi put pojavljuje i o njoj se govori kao o državi, ne o rijeci ili o lijepoj dijevojci, nego o Bosni kao državi, političkim subjektom i svim onim što čini jednu državu, pojavljuje se sredinom X stoljeća, 958-e u djelu ‘’De administrando imperio’’ u kome se između ostalog govori ime države i na staro grčkom se tu kaže: Tu Bosona. Vidite, riječ Bosona, u kojoj, toj državi, se nalaze dva grada: Tu Katera i Tu Desnik. Ja neću sad ulaziti u raspravu koji su to gradovi  itd, to je inače poznato, ali želim naglasiti ovu činjenicu, komparirajući naša dosadašnja saznanja sa ovim novim rezultatima istraživanja koja prezentira i nudi autor, zaista su od istoriskog značaja.

Baveći se tim značajnim i složenim problemom magistar Zoranić, pored ostalog i zaključuje da je narod Bošnjani nastao tokom dugih istoriskih procesa, snažnim djelovanjem društvenih zakona života na istom prostoru i to od starosjedilaca, najstarijeg naroda na ovim i širim prostorima dijela Ilira sa jedne strane i doseljenih naroda. I kad kažem doseljenih naroda treba sa pravom reći b a r b a r a, koji se zovu Južni Slaveni. Molim Vas, Iliri su starosjedilačko stanovništvo, stoljećima su živjeli na ovim prostorima, dolaze osvajači barbari početkom VII stoljeća Južni Slaveni i oni jesu barbari zajedno sa Avarima itd.   Sa druge strane, polazeći od ovog zaključka, magistar Zoranić zastupa tezu da Bošnjani čine simbiozu Ilira, Slavena i Avara. Taj procenat prisustva jednog, drugog i trečeg naroda je takodje zanimljiv i o tome je meritorno govorio takodje, uvaženi akademik Filipović. I ova najnovija istraživanja forenzička pokazuju i procenat prisustva današnjih stanovnika i uticaja ili ilirskog ili slavenskog i on je dominantno ilirskog karaktera.

Iskazujući se kao narod Bošnjani, tvrdi Zoranić, tokom stoljeća oformili su svoj narodni bosanski jezik. Vremenom su postal narod toliko mudri i originalni da su formirali vlastitu Crkvu bosansku manihejskog dualističkog učenja i vjerovanja. Govoreći o tome, on navodi da su vjernici Crkve grčke: pravoslavci, vjernici Crkve rimske: katolici a vjernici Crkve bosanske: krstijani a ne kako on kaže i tvrdi i zastupa tu tezu, ne ni bogumili.

Razvijajući  sebe, svoj bosanski jezik, svoju vjeru bosansku, Bošnjani su, zaključuje Zoranić usvoili i dalje razvili pismo bosančicu. Sve im je, po autoru, bosansko pa i originalni nadgrobni spomenici  bosanski stećci, koje niko drugi, kako on piše, nije podizao osim Bošnjana. Magistar Zonanić je osim onih u knjizi, jedan primjerak fotografije nekropole stećaka dao i prezentirao na zadnjoj korici svoje knjige. Dalje, magistar Zoranić takođe utvrđuje da su Bošnjani iznjedrili dinastiju Kotromanića i da su svi poznati vladari srednjovjekovne države Bosne Bošnjani Kotromanići. Zatim navodi da je to ime Bošnjani trajalo i prisutno oko 800 godina, uglavnom iako  i te godine 1463. nije definitivno prestalo do pada od. do osvajanja Bosne od strane Osmanskog carstva. Osmanlije su to ime prilagođavali njihovom jeziku, mijenjali, promjenili su samo, autor tvrdi i naglašava, samo jedno slovo, glas ‘’en’’ u ‘’ce’’ te se nakon toga taj narod nazivao umjesto Bošnjani Bošnjaci. I taj podatak Zoranić je prikazao crtežom na korici svoje knjige, naime taj crtež pokazuje korijen i jedinstveno etničko stablo Bošnjana od 800 godina. A onda je 1463. Mehmed Fatih osvoio najveći dio Bosne a u septembru iste godine Ugarski kralj Korvin je osvoio sjeverne dijelove Bosne od kojih je formirao  dvije banovine. To je takođe poznato. Dalje magistar Zoranić govori da je Bosna i Hercegovina okupirana od dvije velike sile različitih vjera  islamske države Osmanlija, katoličke države Ugarske  i naglašava da tu jako složenu situaciju nestanka Crkve bosanske i prelaska največeg dijela Bošnjana u islam, znatno manje u katolike i još manje u pravoslavce, magistar Zoranić analizira na oko 100 strana svoje knjige i to je simbolički prikazao na crtežu gdje prvi ogranak označava Bošnjake katolike zatim srednji njazastupljeniji Bošnjake muslimane i treči Bošnjake pravoslavce. Imajući to u vidu on zaključuje da su se Bošnjaci, jedan narod, našli u tri vjere, on upravo koristi ovaj izraz ’’ vjere’’,  ali im se narodno ime nije promjenilo tokom cijelog perioda osmanske vladavine. Magistar Zoranić, izmedju ostalog, naglašava kako je zla sudbina čekala i dočekala Bošnjake sve tri vjere u XIX i XX stoljeću, objašnjava razloge zašto je, kojih dimenzija je ta zla sudbina bila, šta je ona sa sobom nosila. Ukazuje izmedju ostalog i na formiranje prvih društava pod uticajem Srbije i njene politike u Bosni  o promjeni imena i uvođenju imena srpskog najprije kod pravoslavnih Bošnaka, a kasnije i kod Bošnjaka muslimana, zapravo riječ je o prije svega toj veliko srpskoj ideologiji i politici.

Knjiga magistra Zoranića zaista djeluje impresivno. On se držao naučnih principa, metodologije iz oblasti istraživanja društvenih nauka, polazio je od poznatih naučnih činjenica da bi otkrivao nepoznate kao što se slično rješavaju jednačine u matematici, pridržavao se principa istraživačkog postupka koji važi za cjelokupnu znanost iako mu je ovo polje, kao što smo rekli,  istraživanja jako široko. Kod ovoga autora je, to takodje želim naglasiti, prisutno saznanje o nedovršenosti ovih istraživanja a kao što je svima vama poznato, posebno ovdje uvaženim akademicima i ostalim univerzitetskim profesorima, naučni rezultati nikad nisu konačni i on je otvorio taj veliki bitni složeni problem, nudi određena riješenja, rezultate istraživanja, pokreće ih i naglašava da ovaj problem još nije istražen.

I na kraju da kažem da autor stvarno smatra da su dosadašnja znanja o Bošnjanima-Bošnjacima nedovoljna i što je još gore opterećena propagandom i indoktrinacijom koju su širili osvajački krugovi susjednih država prema ili na Bosnu i Hercegovinu.

Knjiga koju danas promovišemo je zaista od velike koristi za sadašnje i buduće generacije. Saznanja o identitetu Bošnjana-Bošnjaka bitna su i za cjelokupno poznavanje Bosne i Hercegovine u cijelini i imajući u vidu sve ovo što sam rekao ponovo želim da čestitam uvaženom autoru i da mu se zahvalim što nam je ponudio ovako značajno dijelo.


Stariji postovi

O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30